ŠTO DONOSI 15. TRAVNJA Sinovčić: Do sada nisam vidio da se ide u smjeru jedinstvenog Saveza

O izbornoj skupštini Nogometnog saveza Zadarske županije zakazanoj za 15. travnja pokušali smo više puta razgovarati s Renom Sinovčićem, ali ga do utorka nismo uspjeli privoliti da nam komentira najnoviji slijed događaja i dade svoje viđenje cjelokupne situacije.

Pa, vidjeli ste da sam ja odustao od ove trakavice, maknuo sam se iz cijele priče. Nisam se ja na izborima u županijskom Savezu angažirao zato što od toga imam bilo kakve osobne, privatne koristi. Naprotiv, to čovjeka samo troši i iscrpljuje i ako nemate strast, ljubav prema nogometu – a ja sam vezan za nogomet otkad znam za sebe – nema drugih motiva koji vas mogu na to natjerati – kaže nam Sinovčić.

Ipak, bili ste – prije odustajanja – dosta aktivni, najprije kao kandidat, a kasnije i kao predstavnik jedne značajne skupine klubova u Županiji?

Nakon 30-ak godina aktivnog djelovanja u hrvatskom nogometu gdje sam se dokazao sa svojim neupitnim rezultatima, moj je cilj na ovim izborima u NSZŽ bio vrlo jasan: da to bude isključivo jedna nogometna priča, da se svi okupimo oko nogometa, da nogometni djelatnici neovisno o bilo kakvim i bilo čijim političkim interesima sami odluče o tome tko će voditi Savez i koji će biti prioriteti u radu i djelovanju Saveza. Nažalost, zahvaljujući nekima unutar Saveza i nekima izvan Saveza, stvari su krenule u sasvim drugom smjeru. Moja deviza i motiv su bili: nogomet nogometnim djelatnicima, a politika političarima. Nažalost, politika i političari su jako kontaminirali cijeli ovaj proces i dobili smo to što smo dobili.

Netko bi na ovo rekao da se politika i političari uvijek miješaju u sve i da je to uvijek bilo tako. Slažete li se s tim?

Znate što, u novoj Hrvatskoj, u 30-ak godina, promijenilo se u Zadru i Zadarskoj županiji puno gradonačelnika, župana, ministara ili džavnih tajnika, ali nitko od njih nije ni znao gdje se nalazi Nogometni savez Zadarske županije niti ih je to zanimalo, a kamoli da bi se oni bavili time kao što se danas bave.  Savez je cijelo to vrijeme funkcionirao besprijekorno, bez ikakve mrlje i grešaka, ljudi koji su predstavljali Savez, nogometni djelatnici, delegati, suci, svi su bili vrlo uvažavani i rado viđeni u cijeloj Hrvatskoj. Nitko tim ljudima nije određivao njihov profesionalni put, nitko od njih nije bio ničiji žetončić. Za potrebe Saveza kao i klubova Zadarske županije putovalo se na sve strane Hrvatske. Nikad se iz budžeta nisu plaćali ni putni troškovi, ni noćenja ni ručkovi, nego sve iz svog džepa.

Što time želite reći?

Govorim vam to, a znaju to svi jako dobro, jer je u tih 25-30 godina sve funkcioniralo na razini ozbiljnog Saveza i ozbiljnog nogometa, za razliku od ovoga što danas gledamo.

Kako je danas, kuda sve ovo vodi? Ova izborna skupština 15. travnja je tko zna koja po redu.

Ovo sada ne vodi ničemu dobrom. Od skupštine 13. ožujka je bilo toliko kandidata, a da se, kao što vidite, ne može izabrati za predsjednika ni jedan od njih!? Čujemo kako neki uvijek govore: dogovorili smo se tako i tako sa Zagrebom, pa dogovorili smo se s politikom… Ja vas pitam: kakve to ima veze s izborima unutar jednog županijskog Nogometnog saveza gdje samo i isključivo zastupnici skupštine trebaju doći na sjednicu i slobodnom voljom izabrati svoje vodstvo, bez ičijeg vanjskog pritiska, bez ucjena, bez političkih igara. Naš Statut je u tom smislu više nego jasan, on u članku 14. kaže da nitko, ali baš nitko iz politike nema pravo uplitati se u rad NSZŽ, a pogotovo u izbore. A tu je, nažalost, nastao najveći problem! Zahvaljujući spletkama i uplitanjem politike i političara, stvorile su se podjele koje su nevjerojatno kulminirale tako da će biti dosta teško približiti suprotstavljene strane i postići ponovo jedinstvo bez kojega nogomet neće ići naprijed nego će samo i dalje stagnirati – ako se uopće može pasti niže nego što je sada.

Znači, ne vjerujete da će na sljedćeoj izbornoj skupštini 15. travnja i nakon nje stvari ipak krenuti nabolje?

Ovih proteklih dana otkada su raspisani izbori za 15. travnja, ne vidim da to ide ispravnim smjerom. Ne mora značiti da sam u pravu, čak bi i volio da nisam u pravu, ali ja to ne vidim. Puno me ljudi zove, prilaze mi, puno je pitanja i zapažanja po kojima zaključujem da se situacija ne razvija u dobrom smjeru. Kad sam se ja kandidirao na skupštini 13. ožujka – a zna se kako je tada sve odrađeno da ja ne prođem – na tim sam izborima htio pomiriti, ujediniti Savez i nakon kratkog vremena raspisati izbore u kojima ja ne bih bio kandidat nego bih vodstvo konsolidiranog Saveza prepustio ljudima da bez politike odlučuju o svom vodstvu i svome radu u interesu nogometa, da Zadar krene u normalnu i zdravu nogometnu budućnost.

Vi ste, poznato je, izišli iz izborne procedure. Ali, zašto Vi npr. ne bi bili v.d. predsjednika do raspisivanja novih izbora, kao što ste rekli da biste ih ionako raspisali? Recimo, što bi da Vam to ponude? Naravno, ako imate volje i snage za tu ulogu.

Naš Statut nema mogućnost izbora v.d. predsjednika. Ali, kada bi se formirala većina članica, koje se sada razmimoilaze u stavovima, i kad bi se one usuglasile bez utjecaja politike ili Zagreba da ja budem osoba koja bi to objedinila i „spustila loptu na zemlju“ – možda bi i prihvatio  da me izaberu za predsjednika. U tom slučaju bi odmah, tj. čim bi nadležni državni ured potvrdio takvu odluku skupštine, u roku od tri mjeseca raspisao izbore na kojima ni slučajno ne bih više bio kandidat za predsjednika.

S bivšim gradonačelnikom Dukićem se niste slagali po pitanju razvoja zadarskog nogometa. Kako danas ocjenjujete situaciju glede HNK Zadar i uopće stanje u ovome sportu?

Znate da sam se ja desetak godina povukao potpuno iz nogometa, a u međuvremenu je nogomet pao na katastrofalnu razinu. Ponudio sam svoje iskustvo i znanje u doba kad je gradonačelnik stvarao taj „čudesno moćni“ klub u suradnji s australskim iseljenicima, no ni tu nisam bio poželjan. Treba li uopće komentirati čime je taj Dukićev eksperiment unaprijedio zadarski nogomet? Ljude koji participiraju financijski ili kroz rukovođenje HNK Zadrom samo treba informirati ili možda podsjetiti da se u moje doba u Zadru igralo i gledalo Hajduka, Dinamo, Osijeka, itd. i nikada nismo u nogometnom smislu bili ničiji „vazali“ nego ravnopravni partneri u svim razgovorima i dogovorima bilo s Hajdukom, Dinamom, Osijekom… Svi su nas uvažavali, a nitko omalovažavao. Ne znam kako je danas.

Ali znam da u svom mandatu, kako u  Nogometnom savezu tako i u NK, nikada nisam išao po vlastitu pamet ni u Zagreb ni kod političara. Moja je vodilja bila isključivo igralište – kada je pitanju NK, odnosno samo članice – kada je u pitanju Nogometni savez. To je jedini ispravni put! Kada bi neke članice i bile protiv mene, nikada ne bi bile degradirane ni izolirane, nego naprotiv uvijek ravnopravne u našem zajedničkom timu!

Kada smo dolazili na Poljud čekali su nas s respektom, isto tako i na Maksimir, u Osijek, Rijeku, uvijek kao VIP goste. A danas nas u nogometnom smislu nema na zemljopisnoj karti ni Dalmacije!

Iz ovoga što ste do sada rekli, mogao bi netko pomisliti ili zaključiti da se Vi zapravo nudite, ili namećete…?

Ni govora. Ja sam samo čovjek kojemu je nogomet u venama, to je moja velika strast. O nogometu znam puno, tu mogu još puno dati, ne pitajući ništa zauzvrat. A to možete samo ako nešto stvarno jako volite i ako ste ovisni o toj strasti. Bez te emocije i energije sigurno ne bi uspio dignuti zadarski nogomet na onu razinu na kojoj smo bili u našim zlatnim godinama. Ta ovisnost cijeli život ostaje u venama. Eto, tko god ovo što sam rekao bude čitao, neka razmisli da li se ja nekome trebam nuditi ili bi mene netko trebao pozvati da dam ono što mogu i znam. Nije dobro da se ljudi koji odlučuju i koji u ime nogometa troše tuđe novce i vrijeme vode logikom: „bolje bez Rena pa neka sve i propadne“.