IZNIMNA MONOGRAFIJA GIMNAZIJE JURJA BARAKOVIĆA Ove je godine 160. obljetnica od početaka ilirske preparandije. Hoće li se obilježiti?

Dobar vam dan dobri i loši ljudi zdravi i zadovoljni bili.

Naslov je provokativan, a s razlogom, jer ova iznimna monografija- remekdjelo, 2016. imala je veliku okruglu obljetnicu, 150 godina od početaka, a nigdje ničim taj veliki datum nije javno obilježen. Stoga ova moja bar natuknica o čemu je urađeno i tko su osobe koje su posebice za to veliko djelo zaslužne. S nadom kako će biti pobuda da se na dostojan način obilježi 160. obljetnica, koja je ove godine. No da ne bih koga bitnoga zaboravio, evo impresuma iz te monografije. Izdavač je bila Gimnazija, a za izdavača odgovarao je direktor Josip Sviličić, prof. pokretač edicije. Urednički odbor uz njega činili su još Silvana Veselinović i dr.sc. Teodora Vigato ( kasnije izv.prof.dr.sc.),koja je bila  duša monografije, njezina urednica. Lektura Tanja Kamber, prof., recenzentica doc.dr.sc Mira Klarin. Naslovnu stranu izradio je  Mate Ljubičić, tisak Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb koja je tu monografiju od 378 stranica tiskala u 1000 primjeraka, a knjiga je objavljena tri godine u zakašnjenju.  Poseban pothvat učinila je Silvana Veselinović, koja se potrudila cijelu knjigu staviti na Internet, a zna se kako je to velik i težak posao. No Silvana je bila među najboljim zadarskim košarkašicama  i s upornošću u sportu naučenom nastavila je kroz daljnji život pa i s ovom knjigom. Velika joj hvala. Na priloženom presliku naslovna je stranica te monografije objavljene kao  Gimnazija Jurja Barakovića 140 godina obrazovnog iskustva.

Privitak: O kome se piše ?

Pišu li, oni što pišu, o drugima ili o sebi? Milena Vukotić Runjić tvrdi kako je:

Pisanje kao i čitanje samotna aktivnost i tko se posveti tim radnjama neminovno je usamljenik.Također smatra: Pisac ne bira temu, nego tema bira njega…pa nam se čini da pišemo po diktatu nečeg što prebiva duboko u nama i samo pisanjem izlazi na površinu.

Kao što je i kod velikih slikara, glazbenika i drugih stvaralaca. Irski pisac Paul Lynch za autore publiciste pak kaže:

Svi mi u sebi imamo pusti otok i želimo otkriti što smo u tom otoku.