Rekolekcija za redovnice djelatne u Zadarskoj nadbiskupiji održana je u srijedu, 15. travnja, u crkvi sv. Marije u Zadru. Predavanje o temi „Sv. Josip – uzor osobama posvećenog života“ održao je fra Bojan Rizvan.
Fra Bojan je istaknuo kako se Blažena Djevica Marija često nudi kao uzor osobama posvećenog života, ali da se cjeloviti duhovni život može dublje razumjeti i kroz lik sv. Josipa, kao muškarca i oca. Naglasio je kako je sv. Josip imao veliku i nezamjenjivu ulogu u Isusovom životu. Iako je Marija začela Isusa kao djevica, Josip je također na svoj način živio djevičanstvo, prihvaćajući odgovornu očinsku ulogu. Pritom je osobito ukazao na suvremeni kontekst u kojem je lik oca često marginaliziran i prikazan kao sporedan ili negativan.
Fra Bojan je podsjetio kako u Svetom pismu nije zapisana nijedna riječ koju je izgovorio sv. Josip i kako njegova šutnja ima duboko značenje. „Šutnja sv. Josipa nije slabost, nego snaga po kojoj čuva, razlučuje i donosi odlučne odluke. Upravo su čvrstina i postojanost ono što nam danas često nedostaje, a po njima nam sv. Josip ostaje snažan uzor“, poručio je fra Bojan.
Razmatrajući o zavjetima i šutnji, podsjetio je na starozavjetni tekst iz Knjige Brojeva koji govori o važnosti očinske uloge u čuvanju zavjeta. U tom kontekstu, istaknuo je kako Josip svojom šutnjom čuva djevičanstvo Blažene Djevice Marije te da šutnja i danas ima važnu ulogu u očuvanju vjernosti i posvećenja.
Fra Bojan je naglasio i očinsku dimenziju Josipovog života, ističući kako je on prihvatio Božje djelovanje u sebi i u drugima. Pojasnio je da sv. Josip predstavlja ravnotežu između nametljivosti koja guši i udaljenosti koja zanemaruje te da upravo takav odnos pokazuje zrelu i odgovornu ljubav.
Osvrćući se na odnos Marije i Josipa, fra Bojan je istaknuo kako taj odnos nije bio idealiziran kako mi to danas često zamišljamo, nego stvaran i dubok. Uputio je pritom na knjigu „Biti otac sa sv. Josipom“ autorice Fabrice Hadjadj, koja, između ostaloga, kritički promišlja suvremeno shvaćanje spolnosti. Naglasio je kako se u našem vremenu spolnost često svodi na pravo i zadovoljstvo, dok primjer Marije i Josipa pokazuje da je ona povezana s odgovornošću, darom i otajstvom.
Tumačeći evanđeoski odlomak iz Evanđelja po Mateju (Mt 1,18-25), fra Bojan je rekao kako je Josip, iako zaručen s Marijom, u trenutku kušnje razmišljao o povlačenju jer se nije smatrao dostojnim njene blizine. „Josip je vjerovao Mariji, ali iz poniznosti želio je odstupiti, ne želeći je izvrgnuti sramoti, što je jedan od najljepših izraza ljubavi.
Bog Josipu progovara u snu. San je izvan ljudske kontrole. Anđeo je Josipa u snu oslovio riječima „Josipe, sine Davidov“, podsjećajući ga na njegov identitet i Božju vjernost obećanjima. Josip prihvaća Božji plan, nadilazi strah i postaje čovjek povjerenja“, poručio je fra Bojan.
Pojasnio je i značenje imena Josip, koje na hebrejskom znači „Bog dodaje“ ili „Bog umnaža“, istaknuvši kako Josip nadodaje vjeru u događaju spasenja, sudjelujući tako svojim slobodnim pristankom u povijesti spasenja. „Nakon što se probudio, Josip djeluje prema Božjoj riječi, ne oslanjajući se na vlastite osjećaje. Osjećaji su važni, ali ne smiju biti temelj za donošenje odluka. Prihvaćajući Mariju, Josip prihvaća i Božji plan.
Nazivamo ga „mužem pravednim“, što označava čovjeka koji u potpunosti živi Božju riječ. Josip, kao tesar, oblikuje ono što mu je povjereno, što simbolično govori i o oblikovanju vlastitog života.
Josipova uloga oca posebno se prepoznaje u činu kada Isusu daje ime, čime postaje dionik Božjeg djela spasenja“, rekao je fra Bojan, potaknuvši kako i mi vlastitu osobnu povijest trebamo promatrati kao dio povijesti spasenja, oslanjajući se na Boga, čemu poučava primjer sv. Josipa.
Fra Bojan je poručio da sv. Josip ostaje trajni uzor vjere, hrabrosti, odgovornosti i povjerenja u Boga, istaknuvši važnost oslobađanja od strahova i odlučnog prihvaćanja Božje volje u vlastitom životu, stoji na stranici Zadarske nadbiskupije.
