REAGIRANJE Sinovčić: Vidim da je i Gaši među ovima koji su opsjednuti sa mnom; Da sam psihijatar, rado bih pomogao

Gradski vijećnik i kandidat za predsjednika zadarskog SDP-a Erol Gaši, inače poznat u lokalnoj političkoj povijesti po izjavi da bi nekim novinarima trebalo zabraniti da pišu (a to su, naravno, oni koji ne pišu po njegovom guštu) – ovih se dana opet obrušio na medije pišući po svom FB-u otrcane fraze kako su ti mediji nešto kao HDZ-ovi plaćenici, a posebno se osvrnuo i na Rena Sinovčića, ponavljajući nimalo inovativno, manje-više, uvijek jedne te iste fraze. Svi se, tako, urotiše protiv ražalovanog Gašija osim jednog jedinog portala u kojemu radi njegova obožavana novinarka. Svoje floskule Gaši je upakirao u kontekst kampanje za čelno mjesto u SDP-u šaljući limunada-poruke kako neće ti zli mediji razoriti njegovu stranku, jer su oni u stranci „puno toga prošli zajedno“. Jako dirljivo i – plitko.

No, pitali smo, onako iz zabave, Rena Sinovčića da prokomentira Gašijev „ekspoze“ o njemu.

Gospodine Sinovčiću hoćete li komentirati objavu Erola Gašija o Vama, jeste li to vidjeli?

Nisam, a što sad i njega nešto boli? – odgovorio nam je Sinovčić, smijući se.

Ma, ozbiljno Vas pitam, Gaši piše na svom FB-u manje-više ono u stilu da je ovo Vaš portal, pa redom „nepravomoćno osuđeni“, pa „HDZ-ovi plaćenici“, i tako, u tom stilu…

A šta bi ja sad trebao reći? Sjela muha na slona. Kad bih ja komentirao svakog zgubidana koji se bavi sa mnom, ne bi stigao ni ručati?  Čas se javi neki konjokradica, pa svako malo neki kožar, pa se javi neki „ugledni predator“ koji porukama maltretira djevojke i nemoralno ucjenjuje samohrane majke, svako malo naiđe neki jadni mlatimudan koji sebe bilda pričajući o meni. Ne znam u koju kategoriju spada taj Gaši, ali – kako ono piše u romanima i filmovima – svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.

Dobro, ali ipak on je političar i, eto, piše o Vama pa čisto da se čuje i druga strana. Što biste i bi li uopće odgovorili Gašiju?

Evo, odgovorit ću tom komičnom političkom paunu da ja svaku večer liježem i ujutro se budim sa svojom obitelji, za razliku od njega i par bolesnika u ovom gradu koji izgleda lijegaju i bude se sa mnom. Likovi koje ja uopće ne kontam u svom životu, svako malo bildaju preko mene neku svoju važnost. Zanimljiva je ta galerija likova – od notornih konjokradica, preko novinara sa srednjom školom-kožarski smjer do „udvarača sa značkom“. Ovi zadnji su oni jadnici koji koriste neku mrvicu moći koje su se domogli da svojim vulgarnim porukama maltretiraju cure i žene. Zamislite da ja tako idem okolo i sve što mi ljudi kažu, što mi pokazuju i što mi dokazuju – javno objavljujem i pišem o njima. No, vidite, oni se bave sa mnom, umjesto da se psihijatrija bavi s njima i da im se pomogne.

Je li između Vas i Gašija neki problem, neka netrpeljivost?

Ne znam što njega muči u vezi sa mnom. Očito ga nešto muči, ali ja mu ne mogu pomoći. Mene ćaća nije dao za doktora i ja se, za razliku od ovih sveznajućih koji se kuže u sve istine – od upravljanja lukama, preko nogometa do prava i pravde – ne glumim da sve znam. Ja se, recimo, razumijem u ribu i u nogomet. Mogu Gašiju pomoći ako ga zanima koja je riba friška ili nekome ako ga zanima je li mu dite talentirano za nogomet, to itekako znam, a to sam i potvrdio kroz život i karijeru. A kožari koji glume doktore znanosti ili konjokradice i predatori koji se lažno predstavljaju kao neki čuvari morala i pravde i koji misle da će postati važni ako lupetaju o meni – to je problem gdje treba psihijatar, a ne ribarski ili nogometni stručnjak.

Gaši je sve to pisao u kontekstu unutarstranačkih izbora u SDP-u, šalje poruku tipa „Neće nas mediji zavaditi, jer mi smo jaki“.

A što reći!? Čovjek odlučio zasjesti na čelo SDP-a pa misli da će možda brže i lakše  i preko mojih leđa izgurati Radetu. Ne moraš druže Gaši, nije ni Radeta moj idol kao što nisi ni ti, tako da ti to neće dati prednost pred Radetom. Ne bih htio da ispadne kako se miješam, ali neće ga ni njegovi izabrati jer taj ni do sada nigdje nikada nje bio izabran nego je uvijek bio instaliran. A viđam ja takve i u nogometu, ima Gašija i na mom terenu, to su oni koje je lakše nametnuti nego izabrati.

Jeste li u nekom sporu s Gašijem, ima li tu neki problem kad Vas proziva?

Kažem Vam, nisam psihijatar, što ja znam što njega boli, a znamo da nije bolest sve što boli. Ima nejakih ljudi koji recimo šalju ženama vulgarne poruke mameći ih na intimne odnose, ili npr. zloupotrebljavaju neku političku moć koju imaju u rješavanju egzistencijalnih problema, npr. u dodjeli stana nekoj samohranoj majci ili slično tome, pa tu moć koriste kako bi jadne ucviljene žene obećanjima pridobili na – znate već što. I tako, idu od jedne do druge, pa naiđu na neku koja se zalipi na baketinu… E sad, hoće li ta koja padne biti novinarka, političarka, konobarica, samohrana majka… – to je stvar slučajnosti.

Čekajte, je li se to odnosi na Gašija?

Ne. Ma Bože sačuvaj, rekao sam Vam, ne znam ja što njega boli, ali govorim vam načelno što sve ljudi govore i tvrde o određenim likovima, a takvi likovi glume moraliste pa napadaju mene, to vam je ta perverzija. Ne govorim ja o Gašiju, ni o kome konkretno, nego o vrsti ljudi koji sebe prodaju kao moralne vertikale. A što se tiče ovih primjera koje vam navodim, znate kako se ono piše u nekim pričama, romanima i filmovima – Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna. To su vam uvijek nejaki ljudi kojima treba pomoć. Oni uvijek moraju nekoga gaziti kako bi liječili svoje komplekse, svoju slabost. To su nebitni likovi, nemaju svoj imidž i čast pa ga silom grade tako da se ujutro bude i krenu pljuvati po nekome.

Vama portal Antena daje uvijek prostor za komentare i analize, naša pitanja prema Vama idu uvijek na temu nogometa. To kod nekih stvara očitu nervozu pa umjesto da se suoče i polemiziraju s Vašim argumentima, svi oni manje-više uglavnom mantraju da je to Vaš portal, krajnje pristrano Vas ocjenjuju i slično tome.

To je, vidite, vrlo interesantno. Kad nešto o nekome iziđe u Jutarnjem listu, u 24 sata ili bilo kojem lokalnom mediju, nitko ne spominje ni novinara, autora, a kamoli vlasnika. Što ovi koji me sanjaju, rade sa mnom u snu, ne znam i ne želim znati. Nadam se da mi nitko od njih neće početi slati „slatke porukice“ preko mobitela.

Gaši piše što misli o Vama, a što Vi mislite o njemu kao političaru?

O njemu se kao političaru nema što misliti, to je kao da ste me pitali što mislim o zraku. Zrak je tu, a ne vidiš ga. Tako ga ja kao političara uopće nigdje ne vidim niti ga po ičemu pamtim. Najkorisniji je za grad bio onda kad ga nije bilo u gradu. A fizički ga vidim ponekad, počeo je odnedavno šetati gradom ‘ko paun, vidim da se u Vijeću voli držati za onaj banak i mudrovati o svemu. Nema o čemu taj politički paun nema svoj stav i mišljenje, sve zna, u sve se kuži, dijeli lekcije o nogometu, urbanizmu, svemu… Ja mislim da bi on pozlatio ovaj grad da je na vlasti. Šteta što to nikada nećemo dočekati.