Franco Luxardo, rođeni Zadranin, danas 90-godišnjak, potomak poznate obitelji koja je u Zadru davne 1821. utemeljila proizvodnju čuvenog maraschina, ovogodišnji je Uskrs sa suprugom, sinom i unucima proveo u rodnom gradu. Zgradu u kojoj je danas smješten luksuzni hotel Hyatt, izgradio je njegov djed Michelangelo Luxardo još početkom 20. stoljeća. U toj zgradi bili su u prizemlju smješteni proizvodni pogoni, na prvom katu uredi, a na drugom stanovi za tri obitelji Luxardo čiji je zajednički predak bio Girolamo Luxardo, konzul Kraljevine Sardinije u Zadru, osnivač i utemeljitelj slavne industrije likera koja će prerasti u najveću destileriju na području cijele Austrougarske.
Obitelj Luxardo, odnosno njihova istoimena industrija, djelovala je u Zadru u kontinuitetu više od 120 godina, sve do ulaska partizana u grad i zločinačkih odmazdi koje je u neposrednom poraću provodila komunistička vlast po nalogu Ozne. Vlasnici tvornice Luxardo su pogubljeni, ne zna im se grob, likvidirani su bez ikakvog suđenja ili nekog drugog pravnog postupka. Preostali dio obitelji spasio se bijegom u Italiju gdje je Francov otac, po zadarskoj recepturi, nastavio s proizvodnjom maraschina i drugih proizvoda, dakle krenuli su od nule. Danas su tvrtka koja izvozi u 190 zemalja svijeta, jedan su od prestižnih brandova talijanske ekonomije. U znak priznanja za njihov doprinos gospodarstvu i brendiranju Italije na međunarodnom tržištu, dobili su brojna priznanja i nagrade, a dvije ulice – jedna u Padovi i jedna Rimu – dobile su ime po obitelji Luxardo. Godine 2021. tvrtka Luxardo ušla je u prestižnu asocijaciju „The Henokiens“ koja okuplja mali broj firmi iz cijeloga svijeta koje bilježe kontinuiranu tradiciju poslovanja najmanje 200 godina.
Nakon Drugog svjetskog rata i nemile obiteljske sudbine Luxardovih, njihova je zgrada konfiscirana, proglašena je „narodnom imovinom“ i pretvorena u – Marasku. Pod imenom Maraska nastavila je djelovati u toj zgradi sve do propasti Jugoslavije i stvaranja samostalne Hrvatske. Danas je u toj zgradi hotel Hyatt, jedini s pet zvjezdica u gradu, kojega je izgradila turska kompanija Dogus.
U toj, dakle, zgradi Franco Luxardo se rodio i proveo djetinjstvo do svoje sedme godine života. Imao je svoju dječju sobu koja je gledala prema gradu do kojega se odatle dolazilo, kao i danas, uz pomoć barkajola. Dolaskom u Zadar za ove Uskrsne blagdane odsjeo je upravo u hotelu Hyatt, zamolivši da mu izdaju sobu u kojoj je spavao, učio i sanjao kao dijete. Dobio ju je, proveo je u njoj nekoliko dana sa svojom suprugom, sada kao odrastao čovjek u poznim godinama. Trebalo je proći pune 83 godine, trebale su se promijeniti tri države, tri režima, dva rata i tri vlasnika te iste zgrade da bi Franco Luxardo dočekao živi susret sa svojom dječjom sobom. Naravno, plativši račun hotelu Hyatt i boravišnu pristojbu.
Franco Luxardo je pripadnik pete generacije ove obitelji (računajući od prvog – Girolama Luxarda koji je u Zadar došao krajem 18. stoljeća te 1821. utemeljio proizvodnju likera). Osim toga, Franco Luxardo je posljednji živući potomak ove obitelji koji je rodom iz Zadra. Njegova djeca i unuci predstavljaju već šestu i sedmu generaciju, ali oni su svi rođeni i odrasli u Italiji.
Narodni muzej Zadar čuva u svom postavu neke umjetnine koje su bile u vlasništvu obitelji Luxardo, kao primjerice portret Girolama Luxarda i portret Michelangela Luxarda, Francova djeda koji je dao izgraditi ovu zgradu. Ovaj potonji portret naslikao je slavni Vlaho Bukovac. U istom muzeju su i dijelovi namještaja spavaće sobe Francova strica Nicoloa i njegove supruge Biance, kao i neke slike koje nisu izložene nego su u depou, oštećene i čekaju restauraciju. To je sve bila imovina obitelji Luxardo, oni su je platili, a danas je službeni status te imovine– „vlasništvo Republike Hrvatske“. Usprkos tome, Franco Luxardo je financirao restauraciju nekih od tih umjetnina koje se danas čuvaju u zadarskom Narodnom muzeju.