VLAHOV BEZ MILOSTI Popović: “Tvornice u Jugoslaviji su radile odlično, prije svega SAS, Sojara, Boris Kidrič i Tankerska plovidba”; Jurlina: “Europa? To je neizvedivo!”

Zadar se sprema za veliku obljetnicu koja i danas budi snažne emocije među navijačima. Naime, KK Zadar danas i sutra će obilježiti 40 godina od osvajanja naslova prvaka Jugoslavije, kada su 1986. godine u velikom finalu u Zagrebu svladali Cibonu i upisali jednu od najslavnijih stranica klupske povijesti.

Uoči te obljetnice, na HRT-u su gostovali igrač generacije ’86, Petar Popović i direktor kluba Roko Jurlina, gdje ih je voditelj Petar Vlahov dočekao s nizom škakljivih, ali sadržajnih pitanja, onih kakva se ne najavljuju unaprijed. Pohvala za Vlahova koji je stara škola novinarstva.

Jedno od pitanja odnosilo se na tajnu uspjeha zadarske košarke u zlatnim vremenima, je li presudno bilo to što je cijeli grad živio za klub, ali i da su tadašnji košarkaški čelnici u klub donosili novac, a ne iz njega uzimali novac, kao i je li Jugoslavija više brinula o sportu.

Popović je ponudio odgovor kao neki dugogodišnji političar u Saboru:

– To su bila neka druga vremena. Zadar je tada bio industrijski, ekonomski i gospodarski razvijen. Puno je tvornica radilo izvanredno, prije svega SAS, Boris Kidrič, Sojara, Tankerska plovidba… Grad je bio među vodećima u to vrijeme, kazao je Pop.

S druge strane, direktor Jurlina ponudio je realan pogled na sadašnjost i ambicije kluba:

– ABA Liga trenutno je najbolje natjecanje za KK Zadar s obzirom na stanje u klubu. U ABA ligi sudjeluju i euroligaške i eurokup momčadi. Naš cilj jest u dogledno vrijeme napraviti iskorak i ponovno igrati europska natjecanja, ali zbog proračuna to je trenutačno neizvedivo. Potrebno je posložiti puno stvari. Igramo i domaće prvenstvo od samog početka, a ne kao prije kada smo se uključili u Ligu za prvaka. Europa je u ovom trenutku treće natjecanje za KK Zadar, poručio je, između ostalog, Jurlina.

Velika obljetnica tako dolazi u trenutku kada klub balansira između slavne prošlosti i izazovne sadašnjosti, uz jasnu želju da se jednog dana ponovno približi europskoj sceni. Lijepo je slaviti, ali Zadar više ne može priuštiti činjenicu da živi samo od uspomena. KK Zadar ima povijest kakvu malo tko ima, ali upravo ta povijest danas postavlja i najveći teret.

Jer dok se dvoranom ponovno prepričavaju 1986. i pobjede nad Cibonom, pravo pitanje jest: što je sljedeće?

Godinama se govori o iskoraku, o Europi, o povratku na stare staze, ali konkretni pomaci i dalje izostaju. Realnost je neumoljiva, nema velikih sponzora, direktor se muči u pronalasku, klupski proračun je ograničen, rezultati variraju, a konkurencija u ABA Liga nikad nije bila jača.

U KK Zadar se zadovoljavaju naslovom poluamaterskog Prvenstva Hrvatske, a navijači feštom na Narodnom trgu uz pivu i komad pizze. Od svega toga se radi čudo za mase, u stilu “dajmo kruha i igara”, kao da se, u najmanju ruku, osvojila Euroliga, a ne nekakvo negledljivo i dosadno domaće prvenstvo. U takvim okolnostima nije dovoljno samo čekati “bolja vremena”.

Zadar mora prestati gledati unatrag kao da će se prošlost sama ponoviti. Potrebna je jasna vizija, hrabrije odluke i sustavan rad koji neće ovisiti o nostalgiji, nego o planu. Jer slavna povijest jest temelj, ali bez ozbiljne budućnosti, ona polako postaje samo lijepa kulisa.