ZADARSKA SPORTSKA MOČVARA Gospodo neradnici, metla je spremna – primite se posla ili se maknite!

Zadarski sport postao je bankomat za nesposobne, azil za stranačke poslušnike i deponij za kadrove koji u realnom sektoru ne bi mogli voditi niti štand s kokicama! Dok se na parketu trener KK Zadar, Danijel Jusup i njegovi momci bore krvareći za svaku pobjedu, u udobnim foteljama iznad njih sjedi ekipa kojoj je jedini sportski domet podizanje ruke na sjednici Nadzornog odbora KK Zadar. Što ste vi točno “nadzirali” dok se mlađahni direktor “igrao s retrovizorom” umjesto da gleda naprijed?

Uvođenje novčanih naknada za NO KK Zadar nije ništa drugo nego trisketina u lice svakom Zadraninu koji plaća porez. Naknada za sjedenje u odboru Kluba koji bez gradskog novca ne bi mogao kupiti ni set lopti, graniči s patologijom.

Posebna priča u ovom cirkusu jest klupski direktor, postavljen, valjda, da unese “novu energiju”. Dok moderni sportski menadžeri ganjaju multinacionalne kompanije i zatvaraju milijunske sponzorske ugovore, naš se protagonist bavi “arheologijom”. Gospodine direktore, od nostalgije se ne živi, vaš je posao pronaći sponzora koji će donijeti novac, a ne konobara koji će “servirati tortu” za obljetnicu uspjeha iz 1986.

Ni u HNK Zadar nije ništa čišće. Dok nam prodaju priče o “strateškim partnerima” i velikom povratku u viši rang natjecanja, Grad i dalje u tu vreću bez dna trpa 300.000 eura godišnje za “školu nogometa”. Koga mi to točno školujemo? Je li to novac za djecu ili za održavanje hladnog pogona ?

HNK Zadar danas nije sportski projekt već socijalna ustanova za zbrinjavanje kadrova koji su previše “važni” da bi radili u realnom sektoru, a previše nesposobni da bi vodili ozbiljan klub. Skinite se s gradske sise, prestanite se skrivati iza djece i škole nogometa, i počnite donositi rezultate. Jer 300.000 eura za ovo sramoćenje po seoskim travnjacima nije ulaganje, to je čisti reket nad poreznim obveznicima.

I za kraj, zadarski sport ne umire od nedostatka talenata, on je nepresušan izvor genijalaca. Međutim, sport u Zadru umire od karcinoma uhljebništva. Ovi “zaslužnici” koji su se nakalemili na klupske proračune nisu ništa drugo nego kočnica. Oni su ti koji tjeraju sponzore, jer tko normalan želi uložiti novac u sustav gdje o svemu odlučuju ljudi sa stranačkom knjižicom i koji ovise o gradskom novcu.

Sportski klub nije socijalna ustanova za zbrinjavanje stranačkih vojnika. Direktor kluba nije kustos muzeja koji slavi 1986. godinu, nego rudar koji mora iskopati sponzora ispod zemlje. Nadzorni odbor nije mjesto u kojem će se dobivati naknade, nego štit koji brani svaku kunu poreznih obveznika.

Donesite sponzorski ugovor koji nije iz gradske tvrtke. Smanjite uhljebe koji su teži od prve momčadi. Otiđite na teren, tamo gdje djeca stvarno treniraju pa im objasnite zašto vaša fotelja košta više od njihove cijele sezone. Ako niste sposobni zaraditi plaću na tržištu, oslobodite mjesta onima koji sport vole više od vlastite pozicije.

Uhljebljivanju je istekao rok trajanja, gospodo neradnici, metla je spremna. Ili se primite posla, ili se maknite!