IZVANREDNO STANJE Uprava KK Zadar pred odlukom života – odlazi li ili ostaje Danijel Jusup?

Knjiga je zatvorena, a stvarnost je bolna, Zadar je završio očajnu sezonu bez ijednog domaćeg trofeja. Ono što je uoči sezone zamišljano kao nastavak dominacije, pretvorilo se u potpunu rezultatsku katastrofu. Gubitak Kupa “Krešimir Ćosić “i, kao sol na ranu šokantno ispuštanje naslova prvaka Hrvatske od zagrebačke Cibone usred prepune dvorane “Krešimir Ćosić”, ogolili su sve slabosti ovogodišnjeg Zadra. Klub iz grada košarke ostao je praznih ruku, a navijačka tuga brzo se pretvorila u opravdani gnjev.

Trener Danijel Jusup (65), donedavno slavljen kao spasitelj zadarske košarke, ove je sezone u potpunosti zakazao na planu taktike i selekcije. Jusup je mjesecima krivnju prebacivao na “kratku klupu” i loš učinak igrača s klupe, tvrdoglavo ignorirajući činjenicu da je upravo on taj koji je birao i slagao ovu momčad.

Nositeljima su ugovori uoči sezone drastično povećani, čime je isisan klupski budžet, dok je ostatak rostera ostao popunjen igračima koji u ključnim trenucima nisu mogli pogoditi ništa. Forsiranjem sumnjivih i skupih “pojačanja” koja nisu donijela nikakvu dodanu vrijednost, Jusup je u potpunosti zagušio razvoj mladih zadarskih talenata na klupi.

Zadar je ove sezone skupo platio iluziju širine. Novac je potrošen na igrače limitiranih mogućnosti koji su zakazali kad je bilo najvažnije, a ceh te tvrdoglave i promašene selekcije na naplatu stiže upravo Jusupu na predstojećem sastanku klupskog vrha.

U petoj utakmici finala pred 9 tisuća gledatelja u Krešinom domu, Zadar je taktički nadigran, nadskakan i ostavljen bez energije. Izjava da je ekipi “nedostajalo svježine” nakon više od 70 utakmica više ne drži vodu, u Zadru se trofeji ne opravdavaju umorom, pogotovo kada gubiš od Cibone, kluba koji je do jučer bio pred raspadom.

Ono što je navijače najviše iritiralo tijekom sezone jest konstantno “pranje prljavog rublja” u javnosti. Jusup je javno kukao kako “mora biti trener, direktor, sportski direktor i skaut”, izravno udarajući na klupske strukture. Mladi i ambiciozni direktor Roko Jurlina (33) nije šutio na te provokacije. Jurlina je javno uzvratio kako su takve “izjave trenera neprimjerene za javni prostor”, jasno dajući do znanja da Jusup ima potpunu slobodu unutar dodijeljenog budžeta, ali i potpunu odgovornost za rezultat. Sukob između “tvrdoglavog trenera” i “novog direktora” stvorio je toksičnu atmosferu u kojoj je uspjeh bio nemoguć.

Iako Jusup ima važeći ugovor do 30. lipnja, opći je dojam da se njegova era u Zadru u potpunosti ispuhala i potrošila. Nakon ovakvog debakla i gubitka oba domaća trofeja, ostanak na klupi graniči s nemogućim, a priča o velikom magu je srušena. S druge strane, Grad Zadar kao većinski vlasnik Kluba, direktor Jurlina i Nadzorni odbor sada moraju donijeti radikalne odluke. Ostaviti Jusupa na klupi i prihvatiti njegove uvjete, odnosnon veći budžet te dodatno povećanje plaće njemu i njegovim igračima s kojima je nabliži. Naravno, ako u međuvremenu sam Jusup ne zatvori vrata Klubu i kaže: hvala lijepa i doviđenja…

U svakom slučaju, za očekivati je potpuna reorganizacija u Klubu, bolno triježnjenje te otkazi igračima koji svojim igrama nisu opravdali ni centa te potpuni zaokret u omladinskom pogona. Izgovori o “kratkoj klupi” i nikad manjem budžetu jednostavno ne drže vodu kada se analizira kako je novac raspoređen.

Velik dio klupskih financija otišao je na drastično povećanje ugovora nositeljima igre iz prošlih šampionskih sezona što je potpuno “ispraznilo” budžet namijenjen za rotaciju, i ponavljamo još jednom, na igrače koji ne mogu igrati ni na Radničkim sportskim igrama.

S obzirom na to da Zadar uvelike ovisi o financijskim injekcijama Grada Zadra, sezona bez ijednog trofeja predstavlja ozbiljan minus. Navijači s pravom pitaju, zašto plaćamo skupe i kvalitetom ograničene igrače sa strane, ako ne možemo pobijediti ni osiromašenu Cibonu?

Hladni rat između Jusupa i direktora Jurline trajao je doslovno od prvog dana Jurlininog imenovanja na čelo kluba. Taj se odnos pokazao nemogućim za funkcioniranje. Sukob je eksplodirao kada je Jusup u svoj stručni stožer htio dovesti bivšeg košarkaša Hrvoja Perića. Direktor Jurlina je taj potez izričito stopirao, unatoč tome što je Jusup tvrdio da ima slobodnog prostora u budžetu. To je stvorilo prve nepopravljive pukotine.

Jusup je navikao na apsolutnu kontrolu i sustav u kojem je on i trener i neformalni sportski direktor. Dolaskom Jurline, koji je htio uvesti profesionalniju strukturu i kontrolu troškova, Jusup se osjetio ugroženim te je javno počeo kukati kako “mora raditi sve sam”. Uprava i Jurlina su kalkulirali i odgađali ponudu novog ugovora Jusupu, čekao se ishod sezone, a gubitak prvenstva dao je Jurlini savršeno pokriće i “municiju” da završi ovu priču. Ili se možda dogodi čudo pa Jusup i Jurlina uspiju pronaći spasonosno rješenje…

U kuloarima oko Višnjika već se glasno spominju imena koja bi, ako Jusup ode, mogla sjesti na užarenu zadarsku klupu. Prvi je Dražen Anzulović Zula, bivši trener Cibone i ostalih poznatih klubova, inače podrijetlom iz Novigrada, zatim šuška se i i oko povrataka Ante Nazora, zatim Jurica Golemac, trenutačno jedno od najozbiljnijih regionalnih imena, inače bivši igrač Zadra koji ljetuje u Kožinu gdje ima vikendicu. U zadarskim košarkaškim krugovima često se spominje i bivši Jusupov pomoćnik Toni Dijan. Pričekajmo najprije što Jusup ima za reći “onima gore”.

Zdravi i veseli bili!