TKO TI JE KRIV Prijavio policiji krađu bicikla i dobio odgovor: Prejeftina je, to ne odrađujemo!
Ovo je priča o onim skrivenim nepoznatim područjima života za koja ste uvjereni da funkcioniraju na određeni način, a kad vam se to dogodi – spoznate da ste apsolutno u zabludi.
Npr. uvjereni ste da ako vam netko nešto ukrade i vi to prijavite policiji, da će policija poduzeti neke radnje da otkrije ili barem pokuša otkriti lopova. Da, hoće, ali ako je vrijednost toga što vam je ukradeno negdje oko 100 ili 150 eura – to policija ne istražuje!
Čovjeku je u srijedu ukraden bicikl ispred ulaza u hotel Amare na Voštarnici. Vlasnik je prijavio policiji krađu i naveo točno vremensko razdoblje u kojem je krađa mogla biti izvršena, tj. toga dana između 15 i 20 sati. Još je u prijavi naveo da je mjesto s kojeg je bicikl ukraden “pokriven” kamerama hotela i da će biti jednostavno identificirati događaj i počinitelja.
Čovjek je u petak ujutro uredno pozvan iz policije i rečeno mu je da je prijava zaprimljena e-mailom ali da bi trebao i osobno doći radi podnošenja prijave protiv nepoznatog počinitelja. Naravno, čovjek je zahvalio na pozivu i došao.
No, u trenutku kada ga je policijska službenica pitala koliko bi mogla biti vrijednost ukradenog bicikla, čovjek je odgovorio da je koštala nešto više od tisuću kuna, a da bi joj sad vrijednost mogla biti oko 100 eura.
E, tu je nastao kratki spoj! Službenica mu je objasnila da za tako malu vrijednost policija ne intervenira nego da čovjeku preostaje jedino pokrenuti privatnu tužbu. Dakle privatnu sudsku tužbu!
Na pitanje čovjeka, znači li to da policija uopće neće otići do hotela i preko kamere identificirati lopova, službenica je odgovorila – neće.
Eto, dok god je čovjek živ nešto nauči. A što smo naučili?
Da ne prijavljujemo lopove koji kradu “na sitno”. Da možemo krasti na sitno jer nas policija neće ganjati nego oni kojima smo nešto “sitno” ukrali neka se lijepo uhvate privatne tužbe, pa će to sud riješiti za nekoliko godina, a jo ako je tužba protiv nepoznatog počinitelja – ta će vam privatna tužba samo donijeti sudske troškove, a ukradeni bicikl nećete nikada vidjeti.
Otkada se status lopova mjeri po količini i vrijednosti ukradenog, ne znamo, ali da je ovo tragikomično – jeste.
Pa možda je nekoj umirovljenici 100 eura više i vrijednije nego nekome pet tisuća eura!? Netko kupi bicikl za 150 eura, jer nema novaca za onaj od pet tisuća. Ali policija traga za lopovom koji je otuđio fensi bicikl od pet tisuća, dok za ovaj od 100 možeš ganjati lopova samo preko privatne tužbe.
I što je u ovom konkretnom slučaju, najčudnije: iako se zna da se lopova može identificirati u roku od pet minuta pregledom hotelske kamere, to se neće učiniti. Zašto? Jer je bicikl vrijedan samo oko 100 eura!
Možda niste znali, ali eto, to vam je tako. Skoro pa izgleda primamljivo za sve kleptomane koji kradu bicikle, majice, parfeme, artikle po dućanima… Pri tome možete čak i pogledati u kameru i nasmiješeći se uperiti prema njoj – srednji prst!
I, na koncu, da se razumijemo: ovo nipošto nije kritika policije. Policija je u ovom slučaju reagirala do granice svojih ovlasti, bila ljubazna prema prijavitelju i objasnila princip djelovanja. Nije problem u policiji nego u onome tko je osmislio ovaj nakaradni princip.