FOTOGALERIJA Lutke Jaseničanke u Novigradu – rezervirale ovo ljeto za hlađenje u muzejima

Marijan Kocijan Objavljeno: 11. srpnja 2026. 09:43

Bojana Vukojević

Lutke Jaseničanke rezervirale su ovo ljeto za hlađenje u muzejima. Od 3. lipnja do 17. srpnja nalaze se u Zavičajnom muzeju u Novigradu, a onda se sele u Gradsku stražu – na Etnografski odjel Narodnog muzeja Zadar.

KAKO SU NASTALE LUTKE JASENIČANKE?

U doba pandemije 2021. se u obiteljskom krugu umjetnice Bojane Vukojević oformio kreativni tim „Baba Roga“, a u središtu ove stvaralačke priče je Bojanina majka Ana Brkić, koja izrazito vješto i maštovito oblikuje dekorativne predmete od tekstila. Ime „Baba Roga“ bilo je sasvim logično: ova ekipa voli bajke, priče i šalu, majku Anu svi od milja zovu baba, a u svojoj radionici ona kroji i šije okružena svojim omiljenim životinjama – mačkama.

Uslijedilo je vrijeme izrazito maštovite produkcije: sašivena stvorenja dobivala su posebnu pažnju kroz vizualne medije i duhovite opaske koje je Bojana pisala na društvenim mrežama „Babe Roge“. Taj kreativni zanos sasvim prirodno je doveo do projekta koji objedinjuje vještinu rukotvorstva, snagu primijenjene umjetnosti i moć pisane riječi s vječnom interesnom sferom: istraživanjem sjećanja, priča i legendi obitelji i zajednice.

Bojana Vukojević je 2023. godine počela stvarati priču o Jaseničankama. Lutkama koje je majka vješto sašila od starih jaseničkih materijala Bojana je nacrtala lica i dala im karakter, a onda ih je snimila na autohtonim lokacijama sela Jasenice i s pripadajućim tekstom ih predstavila na društvenim mrežama. Uslijedile su mnoge dobre reakcije ljudi koje je priča odmah ‘uhvatila’, a nove lutke i nove priče nastavile su potvrđivati odličan prijem priče o zaboravljenim sjećanjima. Cjelokupna priča temelji se na sjećanjima Ane Brkić (rođ. Kužat), koja je u Jasenicama rođena i odrasla, u kući u centru sela, u obitelji koju su činili ona i njen mlađi brat, s majkom i ocem. Majka je bila švelja pa je jaseničkim ženama šila odjeću i opremu za kućanstvo, a otac je bio seoski učitelj. Njihov život u Jasenicama sredinom prošlog stoljeća motiv je priča koje su djed i baka, a onda majka, Bojani pričali još u djetinjstvu i postavili temelj za njena umjetnička istraživanja u odrasloj dobi.

TKO SU JASENIČANKE?

Jaseničanke su male krpene lutke koje predstavljaju žene sela Jasenica i svih njegovih podvelebitskih i velebitskih zaseoka pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Autorsko su djelo kreativnog tima koji djeluje pod imenom Baba Roga. Idejna začetnica koncepta Jaseničanki i umjetnička voditeljica projekta je Bojana Vukojević koja priču o Jaseničankama temelji na sjećanjima o kojima su joj nekad pričali djed, a sada majka. Umjetnički proces u ovoj priči skida slojeve vremena i pred nama diže zastor koji pokazuje selo koje nikad nije nestalo, već je postalo nevidljivo zahvaljujući zaboravu i nezaustavljivoj sili vremena.

KAKO SU JASENIČANKE ZAVRŠILE U NOVIGRADU?

Otkad su se pojavile, Jaseničanke su se publici kroz izložbe predstavljale više puta. Svoju umjetničku karijeru započele su u travnju 2024. godine u Gradskoj knjižnici Zadar kad su po prvi put zasjale pred publikom, nakon čega su u svibnju iste godine boravile u Osnovnoj školi Petra Zoranića Jasenice, dok su svoju prvu veliku izložbu imale u srpnju i kolovozu u Zavičajnom muzeju Obrovac.

Umjetnički značaj ovih posebnih lutaka prepoznali su i u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika, kada je izložba „Jaseničanke“ prihvaćena kao dio izložbenog programa Meštrovićev paviljon u gostovanju te su u rujnu 2025. godine svečano predstavljene u Etnografskom muzeju u Zagrebu, po prvi put van svoje županije, a iste godine su predstavljene na konferenciji „Baština i nova publika“ u organizaciji udruge Prijatelji baštine – Amici hereditatis u Ivanić-Gradu.

U muzeje bliže kući vraćaju se opet upravo početkom lipnja ove godine, kada je u Zavičajnom muzeju u Novigradu otvorena izložba „Jaseničanke priko mora“, a na poziv županijske voditeljice, prof. Ivane Pandžić, povodom Županijskog stručnog vijeća izvannastavnih aktivnosti Zadarske županije. Ovo gostovanje Jaseničanki u susjednom ‘mistu’ – onom priko mora – posebna je priča koja je raspetljala neobične veze između Jaseničana i Novljanaca koji su stoljećima među sobom vršili razmjene dobara, ali i svjedočili nekim lijepim i dugovječnim romantičnim pričama.

– Ustvari, lutaka Jaseničanki, vjernih predstavnica sela Jasenica sa svim njegovim zaselcima podno Velebita i na Velebitu, ne bi niti bilo da nije jedne – Novljanke, napominje autorica Bojana.

KOJA JE VEZA ‘JASENIČANKI’ I NOVIGRADA?

– Jasenice su se uselile u obiteljske priče onda kad je djed tamo dobio zaposlenje kao mladi seoski učitelj, a počast prema njima ogleda se upravo u umjetničkom projektu Jaseničanke. Gotovo nepoznati podatak je kako je djed sin jedne Novljanke – Ane Sinovčić, po kojoj je dao ime i svojoj kćeri, a ova veza s Novigradom ponovno je osnažila preko izložbe o Jaseničankama, otkriva nam Bojana.

Zahvaljujući Jadranu Anzuloviću, novigradskom kroničaru i jednom od najistaknutijih istraživača i promicatelja kulturne baštine Novigrada, u prostoru srednjovjekovne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije koja danas čuva dio etnografske zbirke Novigrada i dio je Zavičajnog muzeja Novigrad, od početka lipnja posjetitelji mogu vidjeti i kulturni baštinski fenomen – lutke Jaseničanke.

Odnedavno im se u postavu pridružila i još jedna Jaseničanka, i to ona koja je priko mora otišla zbog ljubavi još u 18. st., a Bojana je do podataka o njoj došla zahvaljujući srčanom istraživanju Jadrana Anzulovića.

– Ružica Zubak udala se u jednu od najimućnijih novigradskih obitelji, obitelj Vlatković, i svoje brdovite Jasenice zamijenila dvorima na moru. Posebitost ove žene leži u činjenici kako je gotovo tri stoljeća bila najstarija žena koja je ikad živjela u Novigradu. Umrla je 1853. u dobi od 103 godine, a za života je bila cijenjena i smatrana mudrom i razumnom gazdaricom velikog imanja u Badnju koje je brojilo oko deset tisuća ovaca. Priča se kako je i u starosti bila ‘lipa’ kakva je bila i u mladosti, zbog čega se mladi Vlatković možda i zagledao u nju na njenoj planini. To može biti priča, a može biti i činjenica, kako god želite. Snaga priče leži u tome što vas može odvesti na najneočekivanija mjesta i rasvijetliti i najmračnija vremena, rekla je Bojana.

Čuvari baštine i sjećanja kao što su Jadran Anzulović u Novigradu ili kao što je Bojana Vukojević za Jasenice, omogućuju uvide u događaje koji su prethodili ovim današnjim, kao i doticaj s ljudima koji su bili glavni akteri tih događaja, a na taj način se prošlost miri sa sadašnjošću i smiruju se razni nemirni duhovi.