Otok Vir ostvaruje milijunska turistička noćenja, no iza kulisa turističkog uspjeha krije se niz komunalnih problema koji opterećuju život mještana i vikendaša. Nakon burnih izbora, fokus politike preselio se u vijećnicu.
O tome kako se proračun troši, dokle su stigli ključni infrastrukturni projekti te kako iz oporbene pozicije utjecati na odluke vladajućih, razgovarali smo s vijećnikom Općine Vir i predsjednikom virskog HDZ-a Antom Bašićem. Bez političkih floskula i ponavljanja programa, prošli smo kroz goruća pitanja koja muče Virane – od vodovoda i kanalizacije do (ne)transparentnosti trošenja javnog novca.
* Vir je i dalje infrastrukturno „podijeljeni“ otok. Dok neki dijelovi imaju riješenu vodu i kanalizaciju, drugi još uvijek ovise o cisternama i crnim jamama. Koje su stvarne kočnice dovršetka vodovodne i kanalizacijske mreže na cijelom otoku?
Vir nije suočen samo s infrastrukturnim problemima vezanima uz vodovod i kanalizaciju. To je puno širi problem koji sa sobom nosi niz drugih izazova. Kada govorimo o tome što koči rješavanje vodovodne i kanalizacijske mreže, smatram da je jedan od glavnih razloga dosadašnja nevoljkost pojedinih odgovornih ljudi. To je, naravno, moje osobno mišljenje.
Imam dojam da se taj problem godinama gurao pod tepih, kao da nije među prioritetima. Danas odjednom svi govore kako su vodovod i kanalizacija iznimno važni i kako ih treba što prije završiti. Međutim, u proteklim godinama nije se napravilo dovoljno da bismo mogli reći kako su sredstva građana bila usmjerena u projekte koji bi značajno podigli kvalitetu života na Viru, kako za stalne stanovnike, tako i za vikendaše, goste i sve ostale koji ovdje borave.
Nedavno smo vidjeli pripajanje virskog vodovoda zadarskom vodovodu, pri čemu je Vir dobio svoju podružnicu. Smatram da ljudi koji rade u Vodovodu Vir dobro poznaju svoj posao i da su stručni. Međutim, isto tako smatram da dosad nisu imali dovoljno podrške, ni u financijskom smislu ni u smislu političke volje, kako bi se ovaj problem sustavno riješio. Nedostaje materijala, nedostaje radnika i općenito nedostaje kapaciteta da bi se posao završio u razumnom roku.
Nije mi jasno zašto se, od trenutka kada je glavna vodovodna cijev stigla na Vir, u roku od godinu ili dvije nije izgradio glavni vod kroz cijeli otok. Umjesto toga, građani se moraju pojedinačno prijavljivati da žele priključak, pa se radi ulica po ulica, ovisno o interesu. Smatram da takav način rada nema smisla.
S obzirom na cijenu priključaka za vodovod i kanalizaciju na Viru, iskreno ne mogu zamjeriti ljudima što se neki ne žure priključiti. Cijene su vrlo visoke. Upravo zato ne prihvaćam argument da nedostaje sredstava za izgradnju mreže. Godinama slušamo kako su vodovod i kanalizacija iznimno skupi projekti, ali kada pogledamo koliko građani plaćaju priključke, stječe se dojam da velik dio tog troška ionako financiraju sami.
Po mom mišljenju, u roku od jedne do dvije godine glavni vod trebao bi biti proveden kroz sve glavne ulice na otoku. Ne govorim o tome da svako kućanstvo mora biti odmah priključeno, nego da osnovna infrastruktura bude dostupna u svim naseljima – Lozicama, Torovima, Kozjaku, Biskupljači i svim ostalim dijelovima Vira. Nakon toga bi odluka o priključenju ovisila o volji građana i njihovim financijskim mogućnostima. Međutim, izgradnja glavne mreže trebala je, po mom mišljenju, već odavno biti završena.
Sada ćemo vidjeti kojim će se tempom radovi odvijati nakon pripajanja zadarskom vodovodu i osnivanja podružnice na Viru. Iskreno se nadam da će se stvari ubrzati i vjerujem da bi upravo tako trebalo biti.
Često se spominju crne jame i gustirne kao nešto negativno. Međutim, u mnogim razvijenijim sredinama od Vira i dalje postoje kvalitetno izvedeni sustavi sa spremnicima za vodu i sabirnim jamama. Tamo to nije nikakva stigma, dok je na Viru postalo upravo zato što se godinama puno toga radilo neplanski i mimo propisa.
Brojna razvijena i luksuzna mjesta koriste takve sustave tamo gdje nije moguće ili nije isplativo dovesti kompletnu infrastrukturu. Kada se sve izvede prema pravilima struke i važećim propisima, takvi sustavi mogu funkcionirati bez ikakvih problema. Na udaljenijim ili specifičnim lokacijama ponekad je teško dovesti vodovodnu i kanalizacijsku mrežu, ali i za takve situacije postoje stručna rješenja – kvalitetno izvedene gustirne, sabirne jame ili spremnici za vodu te, gdje je potrebno, agregati za električnu energiju.
Najvažnije je da se sve radi u skladu sa strukom i propisima. Kada je tako izvedeno, nema razloga da kvaliteta života u tim objektima bude išta lošija od kvalitete života u objektima koji imaju potpunu komunalnu infrastrukturu.
* Tijekom ljetne sezone problem otpada na Viru eskalira. Vidimo pretrpane kontejnere a divlji deponiji u unutrašnjosti otoka i dalje opstaju. Po vašem mišljenju radi li „Čisti otok“ svoj posao učinkovito, gdje točno sustav puca te kako riješiti problem divljih deponija?
Što se tiče “Čistog otoka”, smatram da je to jedna od rijetkih, ajmo reći, tvrtki u općinskom sustavu koja svoj posao uglavnom obavlja kvalitetno. Naravno, organizacija bi možda mogla biti još učinkovitija, ali treba uzeti u obzir da su im, s jedne strane, ruke djelomično vezane.
Ljeti Vir ima višestruko veći broj stanovnika nego tijekom zime. Smatram da bi u ljetnim mjesecima trebalo zaposliti znatno više radnika na određeno vrijeme kako bi se odvoz otpada mogao kvalitetnije organizirati. Također, trebalo bi postaviti više koševa za smeće, spremnika i kontejnera, kao i dodatne punktove za odlaganje glomaznog otpada. Ne možemo imati reciklažno dvorište na svakom koraku, ali možemo imati više lokacija s većim kontejnerima koji bi građanima i gostima bili lako dostupni.
Divlji deponiji, nažalost, ne mogu se riješiti bez odgovornosti ljudi. Međutim, velik dio odgovornosti leži i na komunalnom redarstvu, koje je, po mom mišljenju, kadrovski podkapacitirano. Smatram da bi tijekom ljeta trebalo biti više komunalnih redara na terenu kako bi mogli odmah sankcionirati počinitelje. Potreban je stalan nadzor kako bi se takve pojave spriječile, a kazne bi, po mom mišljenju, trebale biti znatno strože.
Nažalost, čini mi se da mnogi na Viru nemaju dovoljno razvijenu kulturu odgovornog odlaganja otpada. Ne želim da ovo zvuči pogrešno, ali pojedinci se ponašaju kao da prelaskom mosta ulaze u neki drugi svijet i da ovdje vrijede druga pravila.
I sam sam imao takvih iskustava. Budući da imam ugostiteljski objekt, posjedujem i vlastite kante za smeće. Ljudi se znaju zaustaviti automobilom ispred lokala, otvoriti prtljažnik i jednostavno izbaciti svoj kućni otpad u moje spremnike. Takvo ponašanje nije prihvatljivo. Prije svega, potrebno je razvijati svijest i kulturu odgovornog ponašanja, ali smatram da se bez dosljednih sankcija i njihove provedbe ništa bitno neće promijeniti.
* Kao vijećnik imate uvid u proračunske dokumente na što se, po vašem mišljenju troši previše javnog novca, dok s druge strane nedostaje sredstava za komunalne potrebe mještana (stabilnost elektroenergetske mreže, zelene površine i hladovina, parkirališna mjesta).
Ovo je već jedno od zanimljivijih pitanja. Imam uvid u proračunske dokumente, a moje komentare o tome gdje se, po mom mišljenju, troši previše novca i gdje se novac nepotrebno rasipa možete čuti na gotovo svakoj sjednici Općinskog vijeća, koje se, srećom, danas prenose uživo.
Smatram da previše novca trošimo na ono što bi se moglo nazvati “kruha i igara”, kako bi se ljudima skrenula pozornost sa stvarnih problema. Nažalost, problem je i u tome što smo se na takav način funkcioniranja navikli pa velik dio ljudi to više ni ne dovodi u pitanje.
Velik dio općinskog proračuna puni se upravo kroz komunalne doprinose i slične prihode. Logično bi bilo da se taj novac prvenstveno ulaže u komunalnu infrastrukturu i projekte koji podižu kvalitetu života. Kod nas se, međutim, značajan dio sredstava troši na razne manifestacije, fešte i financiranje udruga. Ne želim da se to pogrešno shvati – nisam protiv pomaganja udrugama niti protiv organiziranja događanja. Smatram samo da postoje puno važniji problemi koje prvo moramo riješiti. Ne trebaju nam vatrometi i razne manifestacije ako istovremeno živimo u infrastrukturno jednom od najzaostalijih mjesta na hrvatskom Jadranu.
Što se tiče stabilnosti elektroenergetske mreže, zelenih površina, hladovine i parkirališnih mjesta, to su također pitanja koja zahtijevaju ozbiljan pristup. Iskreno, kada vidim kako se pojedini projekti danas planiraju i izvode na Viru, drago mi je da isti projektanti nisu zaduženi za sve ostalo, jer bismo vrlo lako dobili još veći kaos.
Stabilnost elektroenergetske mreže odgovornost je HEP-a, ali HEP ne može graditi nove trafostanice ako za njih nisu osigurane odgovarajuće lokacije. Više puta smo na sjednicama Vijeća slušali prijedloge da HEP jednostavno kupi zemljište i izgradi ono što mu treba. Međutim, pitanje je gdje će kupiti zemljište kada su brojne parcele ograničene prostorno-planskom dokumentacijom. Ako nema odgovarajućih lokacija, ni HEP ne može realizirati potrebne projekte.
Na posljednjim sjednicama donosile su se odluke kojima se HEP-u daje pravo građenja na određenim parcelama i takve sam odluke podržao jer je jasno da elektroenergetsku mrežu moramo ojačati. Svakoga ljeta dolazimo do granice njezinih mogućnosti. Međutim, postavlja se pitanje zašto se isto nije moglo napraviti i na nekim drugim lokacijama. Na taj način pojedini vlasnici zemljišta ostaju zakinuti, a mnogima su nekretnine već sada izgubile dio vrijednosti upravo zbog prostornih ograničenja.
Što se tiče zelenih površina, ponekad imam dojam da na Viru postoji svojevrsni fetiš na šljunak. Dovoljno je nasuti malo šljunka ili staviti tanki sloj asfalta pa se smatra da je prostor uređen. Nažalost, zbog takvog načina razmišljanja zaostajemo za sredinama koje puno više ulažu u drvorede, parkove, hladovinu i kvalitetno uređene javne površine.
Problem parkirališta vuče se godinama. Vir se razvijao uglavnom bez jasnog urbanističkog plana, zbog čega danas imamo mnogo kuća koje nemaju dovoljno vlastitog prostora za parkiranje pa se automobili ostavljaju uz prometnice. S druge strane, Općina raspolaže s vrlo malo zemljišta na lokacijama gdje su javna parkirališta najpotrebnija.
Zbog toga dio prostora ostaje neiskorišten, dok istodobno imamo improvizirana parkirališta, pa čak i naplatu parkiranja na pomorskom dobru. Dolazimo do apsurdnih situacija u kojima se ljudi kupaju na plaži, a automobili su parkirani gotovo do samih ručnika. Smatram da takvo stanje nije primjereno turističkom mjestu.
Po mom mišljenju, jedan od načina rješavanja tog problema bio bi izmijeniti prostorni plan, prije svega njegov tekstualni dio, a zatim i grafički, kako bi se na određenim lokacijama omogućila gradnja javnih garaža. Primjerice, u samom centru postoje lokacije na kojima bi se mogla izgraditi višekatna garaža. Ne tvrdim da upravo ta lokacija mora biti odabrana, navodim je samo kao primjer mogućeg rješenja.
Smatram da bi strogi centar Vira dugoročno trebao imati dvije ili tri javne garaže. Nakon toga bi se tijekom ljetne sezone središte mjesta moglo pretvoriti u pješačku zonu, uz iznimku stanara, dostavnih vozila i hitnih službi. Vjerujem da bi takvo rješenje značajno smanjilo prometne gužve i podiglo kvalitetu života, kako stanovnicima, tako i gostima.
* Uspijeva li oporba na Vijeću progurati ikakve amandmane i konstruktivne prijedloge ili se sve svodi na preglasavanje od strane vladajuće većine?
Mislim da je za odgovor na to pitanje dovoljno pogledati samo jednu sjednicu Općinskog vijeća koja se prenosi uživo. Nakon toga mnoge će stvari biti puno jasnije.
Predložio sam velik broj amandmana za koje smatram da su bili konstruktivni i usmjereni na rješavanje konkretnih problema. Međutim, nije usvojen niti jedan. Od amandmana koje je predložila druga oporbena vijećnica prihvaćen je samo jedan, koji se odnosio na sufinanciranje medicinski potpomognute oplodnje. Drago mi je da je barem taj prijedlog prošao, ali činjenica da od svih ostalih prijedloga nije prihvaćen praktički nijedan dovoljno govori o načinu rada Vijeća.
Po mom mišljenju, to je porazno. Pogotovo kada se istovremeno iz proračuna izdvajaju značajna sredstva za projekte i aktivnosti koje smatram daleko manje važnima od konkretnih infrastrukturnih i komunalnih problema.
Nažalost, imam dojam da se rad Općinskog vijeća često svodi na to da vladajuća većina unaprijed podrži sve prijedloge načelnika. Nije presudno što piše u samom prijedlogu niti kakva se rasprava vodi. Ako prijedlog dolazi od načelnika, većina jednostavno podigne ruku i odluka je donesena.
To, naravno, ne znači da ću odustati. Nastavit ću sudjelovati u raspravama, predlagati rješenja i upozoravati na probleme za koje smatram da su važni. Vjerujem da je važno da građani čuju argumente i vide kako se donose odluke, a nadam se da će s vremenom sve više ljudi prepoznati o čemu govorim i sami donijeti svoj zaključak.
* Općina Vir već godinama praktički funkcionira po zastarjelim prostornim okvirima, a donošenje novih izmjena i dopuna Prostornog plana konstantno se odgađa i nikako da doživi zeleno svijetlo. Tko, po Vama, svjesno koči taj dokument i kome najviše odgovara ovaj trenutačni institucionalni vakuum.
Prostorni plan i Općina Vir danas su, po mom mišljenju, neraskidivo povezani. To je tema koja već godinama određuje razvoj otoka. Smatram da će se donošenje novih izmjena i dopuna Prostornog plana nastaviti odgađati sve dok se ne promijeni način upravljanja Općinom. Ako se u više od 20 godina nisu napravile ozbiljne promjene, teško je očekivati da će se one dogoditi same od sebe.
Po mom mišljenju, postojeći sustav odgovara onima koji njime upravljaju. Upravo zato se donošenje novog Prostornog plana neprestano odgađa. Građanima se iz izbora u izbore obećava da će UPU-i biti ukinuti, da će se donijeti novi Prostorni plan i riješiti brojni problemi koji proizlaze iz postojećeg stanja. Međutim, ta obećanja godinama ostaju neispunjena.
Danas je vrlo jednostavno provjeriti što je tko govorio. Internet i društvene mreže čuvaju sve objave i izjave iz prethodnih izbornih ciklusa. Kada ih usporedite, vidjet ćete da se iz godine u godinu ponavljaju gotovo ista obećanja, dok konkretnih rezultata nema.
Nažalost, imam dojam da građani prečesto ponovno povjeruju istim obećanjima, zbog čega nakon svakih izbora dobivamo isti ishod, a stanje ostaje gotovo nepromijenjeno. Upravo zato smatram da je vrijeme da se o Prostornom planu konačno počne govoriti kroz konkretne rokove i provedive projekte, a ne samo kroz predizborna obećanja.
* Na sjednicama općinskog vijeća otvoreno ste predložili ukidanje postojećih Urbanističkih planova uređenja (UPU), iz vladajućih redova stigle su oštre reakcije da bi to značilo „propast Vira“. Možete li pojednostavljeno objasniti zašto smatrate da bi ukidanje UPU-a donijelo „oslobođenje blokiranih zemljišta“, a ne urbanističku anarhiju.
Da, predložio sam ukidanje UPU-a. Iz redova vladajućih pokušali su me uvjeriti da bi to značilo propast Vira. Iskreno, smatram da takvu tvrdnju može iznijeti samo netko tko ili nije dovoljno upoznat s tom tematikom ili je iznosi iz nekog drugog interesa.
Po mom mišljenju, potpuno je nelogično tvrditi da bi ukidanje mehanizma koji danas blokira velik broj zemljišta predstavljalo štetu za Vir. Naprotiv, govorimo o pitanju koje bi omogućilo veći priljev sredstava, lakše rješavanje infrastrukturnih problema i realizaciju brojnih projekata važnih za razvoj otoka.
Danas mnogi građani imaju zemljišta koja se formalno nalaze u građevinskoj zoni, ali na njima zbog UPU-a ne mogu graditi. U praksi dolazimo do apsurdne situacije da je zemljište na papiru građevinsko, a stvarna mogućnost gradnje ne postoji.
Istovremeno se građane pokušava uvjeriti da moj prijedlog znači širenje građevinskih zona, što jednostavno nije točno. Sve površine obuhvaćene UPU-ima već se nalaze unutar građevinskog područja. Dakle, ne govorimo o pretvaranju poljoprivrednog ili drugog zemljišta u građevinsko, nego o omogućavanju korištenja zemljišta koje je već određeno kao građevinsko.
Prema važećim pravilima, građevinska područja mogu se širiti tek kada je izgrađen propisani postotak postojećih građevinskih zona. U taj postotak ulaze i površine koje su danas blokirane UPU-ima. To znači da se, dok god UPU-i postoje u sadašnjem obliku, taj uvjet praktički ne može ispuniti.
S druge strane, kada bi se UPU-i ukinuli, na Viru bi i dalje ostalo oko dva i pol milijuna četvornih metara građevinskog zemljišta koje tek treba biti izgrađeno. Po mom mišljenju, to je više nego dovoljno prostora za razvoj tijekom sljedećih desetljeća. Zbog toga smatram da priče o skorom širenju građevinskih zona nemaju stvarno uporište.
Vjerujem da bi ukidanjem UPU-a vrijednost zemljišta građana značajno porasla. Tada vlasnici više ne bi bili u situaciji da godinama čekaju hoće li i kada moći koristiti svoju imovinu. Bili bi znatno neovisniji, a upravo je to, po mom mišljenju, razlog zbog kojeg se o ukidanju UPU-a toliko dugo ne želi ozbiljno razgovarati.
To je moj stav i zato smatram da sva druga obrazloženja kojima se opravdava zadržavanje postojećeg sustava ne daju odgovore na problem već su samo notorna laž.
* Dok se vi vijećnici godinama prepucavate oko Prostornog plana, teren šalje dramatične poruke: strujna mreža puca pod naletom novih stambenih jednica, cisterne ne stignu napuniti crne jame, a prometni kolaps ljeti je neizdrživ.
Nije li prekasno za bilo kakav novi Prostorni plan? Može li se uopće spasiti ono što je već nepovratno uništeno u prostoru?
Kada govorimo o saniranju postojećeg stanja na Viru, treba biti realan. Više od 90 posto zemljišta i objekata nalazi se u privatnom vlasništvu, zbog čega Općina ne može jednostrano rješavati sve probleme. Međutim, to ne znači da se ništa ne može učiniti.
Smatram da bi se novim Prostornim planom moglo kvalitetnije urediti ono što je još preostalo za urediti. Isto tako, vjerujem da bi takav pristup potaknuo i vlasnike nekretnina da postupno uređuju svoja zemljišta i objekte. Općina može kroz različite mjere i poticaje motivirati građane da ulažu u svoju imovinu i tako zajednički podižemo kvalitetu prostora i života na Viru.
Često se kaže da se za prolivenim mlijekom ne plače. Šteta koja je nastala ne može se u potpunosti izbrisati, ali vjerujem da se velik dio toga može ispraviti. U kojoj mjeri, teško je danas precizno reći, ali uvjeren sam da prostora za napredak ima.
Političkih rasprava i različitih mišljenja sigurno će biti i dalje, pogotovo dok je odnos snaga u Općinskom vijeću ovakav kakav jest. Međutim, nikako se ne slažem s tvrdnjama da je Vir izgubljen slučaj ili da za njega više nema rješenja.
Vjerujem da se uz jasnu viziju, odgovorno upravljanje i dovoljno političke volje može napraviti puno. Gdje postoji volja, uvijek postoji i način.
* Mnogi kažu da ljeto na Viru završava tek kad Vi organizirate tradicionalnu ribarsku feštu na otoku. Što možemo očekivati ove godine?
Drago mi je da intervju završavamo jednom vedrijom temom.
Prije svega, želim naglasiti da to nije “moja” tradicionalna ribarska večer. Nisam je ja izmislio niti pokrenuo. Ta manifestacija postojala je puno prije, ali se dugi niz godina nije održavala. Drago mi je što smo uspjeli ponovno pokrenuti tu tradiciju i što je inicijativa zaživjela.
Ribarsku večer i ove ćemo godine organizirati 1. rujna, kao i svake godine ubuduće. Mnogi su me pitali zašto se ne održava usred turističke sezone, kada na Viru ima najviše ljudi. Razlog je vrlo jednostavan. Svi mi koji sudjelujemo u organizaciji privatnici smo i živimo od turističke sezone. U tom razdoblju, uz najbolju volju, jednostavno nemamo dovoljno vremena da sami organiziramo tako zahtjevnu manifestaciju.
Smatram da bi Općina trebala preuzeti veću ulogu u organizaciji. Prošle godine usmeno su izrazili spremnost da se više uključe i iskreno se nadam da će se to ove godine i ostvariti. Uskoro ćemo održati sastanak organizatora, na koji ću svakako pozvati i predstavnike Općine kako bismo zajedno razgovarali o organizaciji i vidjeli na koji način mogu dati svoj doprinos.
Moram reći da su nam prošle godine pomogli. Osigurali su spremnike za otpad, postavili jarbole i pomogli oko dijela logistike. Vjerujem da oko toga ni ove godine neće biti problema.
Po mom mišljenju, ova bi manifestacija dugoročno trebala postati jedna od službenih tradicionalnih manifestacija otoka Vira. Smatram da se upravo kroz ovakve događaje najbolje promoviraju naš otok, njegova tradicija i način života. Takve manifestacije, po mom mišljenju, ostavljaju puno trajniji dojam od jednokratnih vatrometa ili sličnih događanja.
Osim što njeguje tradiciju, Ribarska večer okuplja ljude, korisna je za zajednicu i ima humanitarni karakter, što joj daje dodatnu vrijednost.
Zato će se i ove godine održati 1. rujna, a iskreno se nadam da će tako biti i svih narednih godina. Taj datum odabrali smo upravo zato što tada i domaće stanovništvo, nakon završetka glavnog dijela turističke sezone, ima više vremena sudjelovati i zajedno uživati u manifestaciji.
Hvala vam puno na izdvojenom vremenu, razgovoru i otvorenim odgovorima o važnim temama na otoku Viru. Mi s Antene moramo svakako naglasiti da je otok Vir, unatoč svim problemima i raspravama i dalje jedan predivan otok s posebnim šarmom. Upravo zato koristimo priliku da najavimo kako će Antena ove godine popratiti Vašu Ribarsku feštu. Vidimo se na Viru 1. rujna!
