Blagdan sv. Roka svečano je proslavljen u nedjelju, 16. kolovoza, u župi sv. Roka u Bibinjama. Svečano misno slavlje u crkvi sv. Roka iz 17. stoljeća, koja je nekad bila bibinjska župna crkva, predvodio je Miro Relota, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini.
U koncelebraciji su bili bibinjski župnik don Valter Kotlar te domaći sinovi, don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i don Frane Šindija, župnik župa Sali, Luka i Žman na Dugom otoku.
Biskup Relota posvijestio je vjernicima da na svetkovinu sv. Roka ne slave samo tradiciju, procesiju i pjesmu, nego prije svega Boga koji je u životu toga sveca pokazao što znači pripadati Kristu i služiti čovjeku.
Osvrnuvši se na život njihovog zaštitnika, biskup je podsjetio kako se sv. Roko odrekao bogatstva, podijelio imetak siromašnima te kao hodočasnik pomagao oboljelima od kuge. Dok su drugi bježali od zaraženih, Roko im je prilazio i u bolesniku prepoznavao brata. I sâm se zarazio, ali ga bolest i patnja nisu zatvorile prema drugima.
„Njegov život nam govori nešto vrlo važno: svetost nije život bez križa. Svetac kojega slavimo, kao ni sveci općenito, nije čovjek koji nikada nije patio, nego čovjek koji je usred patnje ostao vjeran Bogu i otvoren prema čovjeku. Zato nam je sv. Roko i danas tako blizak. Poznavao je bolest, samoću, nepravdu i nerazumijevanje, ali nije dopustio da ga patnja zatvori. Upravo ga je patnja učinila još bližim onima koji trpe“, naglasio je mons. Relota.
Povezujući blagdan s riječima proroka Izaije „Dom moj zvat će se dom molitve za sve narode“, biskup je naglasio da crkva sv. Roka nije samo građevina i spomen na pretke, nego mjesto molitve, utjehe, pomirenja i susreta s Bogom. „Ona treba biti i kroz vjekove je bila dom molitve: mjesto gdje se čovjek vraća Bogu, gdje se grešnik može pokajati, gdje ranjeni nalazi utjehu, gdje obitelj pronalazi mir, gdje dijete uči moliti, mladi čovjek traži smisao a bolesni može osjetiti da nije sam“, rekao je biskup Relota.
Pozvao je vjernike da poput sv. Roka budu blizu jedni drugima. „Koliko se poznajemo i koliko smo spremni da ‘tvoja radost bude moja radost, a tvoja žalost moja žalost’?“, upitao je biskup, pozvavši obitelji da ne budu škrtavi na riječima ljubavi, nego da supružnici, roditelji i djeca jedni drugima otvoreno iskazuju ljubav i pažnju.
Govoreći o osjećaju usamljenosti, biskup je istaknuo blizinu pastira Crkve vjernicima, osobito u trenucima tragedije i žalosti koje su tih dana pogodile župnu zajednicu. Izrazio je suosjećanje sa župljanima, istaknuvši da u trenucima boli i žalosti uz njih stoje njihov župnik i zadarski nadbiskup, njihov prvopastir koji s njima dijeli bol i briše njihove suze.
„Nemojte se bojati nas svećenika. Ili smo na ulici ili smo u sakristiji, mi smo vaši, vi ste naši. I ne možemo nikada reći: ‘On mene ne razumije.’ Ma razumijemo, jer tomu nas uči blagdan sv. Roka“, rekao je biskup, pozvavši ih da ne prolaze jedni pokraj drugih kao stranci, nego da budu istinska obitelj koja prepoznaje radost, bol i potrebu drugoga.
Upozorio je i na opasnost pretjerane zaokupljenosti tehnologijom i novcem, istaknuvši da osobni susret, pogled i blizina vrijede više od brojnih virtualnih kontakata. Mlade je ohrabrio da se ne boje budućnosti, nego da ostanu uz Krista, a roditelje je pozvao da svojim primjerom djeci pokažu da još uvijek vrijedi ljubiti i praštati.
„Izašli smo iz teških vremena, i komunističkih i ratnih. Nemojmo dozvoliti da nam srce bude zaraženo. ‘Ja ne dam da moje srce bude zaraženo; želim da moje srce bude radosno, jer Krist je radostan. Ja u njega vjerujem!’“, poručio je mons. Relota.
Vjernike je potaknuo da ljubav i mir budu svjedočanstvo koje će prepoznati i svi koji dolaze u Bibinje te upozorio na opasnost da novac zauzme prvo mjesto u njihovom životu. Rekao je da materijalna dobra imaju svoje mjesto, ali ne smiju potisnuti ljubav i praštanje.
Preporučio im je primjer sv. Roka, koji je živio jednostavno i siromašno, da im bude snaga i poticaj na putu vjere prema Kristu.
Nakon mise tradicionalno je održana velika svečana procesija u kojoj su Bibinjci, među kojima mnogi nose upravo ime Roko po svom župnom naslovniku i zaštitniku, pjevali Himan sv. Roku, čiji pripjev glasi: „Zdravo, Roko, odvjetniče, slavni Božji ugodniče!“.
Na kraju mise, župnik Kotlar zahvalio je svima na sudjelovanju te poželio da Bibinjci i dalje nasljeduju kreposti sv. Roka, stoji na stranici Zadarske nadbiskupije.
