Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
– Ova je knjiga stvorena s nehinjenom ljubavlju prema precima, kao poticaj današnjem naraštaju i onima koji dolaze da nikad ne zaborave vlastite skromne i zdrave korijene. Upravo zbog želje za autentičnošću i očuvanjem našeg identiteta odlučio sam ovaj tekst ne podvrgavati klasičnoj lekturi. Na ovim stranicama svjesno sam ostavio našu ikavicu, onakvu kakva se čuje na našim ulicama i škrapama, dok sam se jekavice podržavao tek tamo gdje je ona u suvremenom standardu ili terminologiji bila nezaobilazna. Za mene bi bilo zanemarivanje naših korijena svaku našu ” dicu ” pretvoriti u ” djecu ” ili svakog našeg ” čovika ” u ” čovjeka “. Pisao sam srcem i jezikom s kojim smo se sporazumijevali dok smo sjedili na Bršalji , trčai po Jazu, kod crkve ili škole, jer vjerujem da se prava povijest Arbanasa ne može ispričati sterilnim pravopisom, već samo onim glasom koji miriše na more i žuke, na kar moga dida, na jaja na oko koja nitko nije spremao kao moja baba – mirisom djetinjstva.
Tim rječima počinje svoju najnoviju knjigu Bernard Kotlar. Moja priča o Arbanasima preskromno je nazvana pričom, jer ona je toliko sadržajno i prostorno sveobuhvatna, da je ustvari, sažeto rečeno, nova arbanaška Biblija. U ovom čudesno usklađenom epohalnom djelu nalazimo iz povijesti zadarskih Arbanasa i svjetovno i duhovno od iskona do danas. Najpoznatiji neumorni sakupljač, obrađivač i objavljivač arbanaške tradicije na toj je Bibliji radio trideset godina, pa bismo mogli zaključiti, kako je ona Bernardovo životno djelo. No kakva je njegova ljubav prema svojima i strast stvaranja, ne možemo jamčiti kako nas ponovno neće iznenaditi novim životnim djelom kao što je to u više navrata učinio. Od Bernarda Kotlara se i nedokučivo može očekivati dokučivim. Osim što nas upoznaje s cjelokupnom povijesti Arbanasa, on se u ovoj monografiji predstavlja i kao erudit i kao književnik, pa se njegovo djelo čita lako i sa zadovoljstvom i znatiželjom. O sadržaju ove po svemu monumentalne knjige neću i ne mogu, jer za to bi trebala posebna knjiga, pa vas tek pozivam da Moju priču o Arbanasima svakako pročitate, a arbanaški naraštaj posebice, jer kao što Bernard knjigu zaključuje:
– Ja sam svoj dio puta prešao i svoj zadatak ispunio. Sada, kada zatvarate ovu knjigu, ona više nije samo moja – ona postaje vaša. Neka vam služi kao svjetionik i podsjetnik na naše korijene. Sada je red na vama da tu priču čuvate i prenosite dalje, jer ono što nije zapisano, u vremenu koje neumoljivo teče, kao da nikada nije ni postojalo.
