Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Nije bio posebice istaknuti Zadranin ni na kojem području, a njegovi su mu sugrađani darovali dva memorijala, i to u različitim sportovima. Tako je Davor Krpina (na slici u gornjem redu drugi s lijeva, u sastavu NK Zadar iz 1971/72.) jedini Zadranin u povijesti, ne samo u zadarskom sportu, s dva različita podsjetnika na njega, koja ga uvrštavaju u memoriju njegova grada. Davor je bio osrednji nogometaš, isto takav rukometaš i malonogometaš te veliki zaljubljenik u rekreativno skijanje i, dakako, u more. Umro je 2002. od posljedica stradavanja u prometnoj nesreći. Nije navršio niti 60. godinu života. Nogomet je za NK ” Zadar ” igrao u generaciji legendarnog Josipa Skoblara, s kojim je i klapom oko Suda, gdje su stanovali (malonogometnu klapu su nazvali ” Sud “), odrastao i bio blizak prijatelj cijelog života. Nakon što nas je Davor prerano napustio, prvo je, najviše zaslugom drugog njegova prisnog nogometnog i rukometnog suigrača Joška Gatare, Športsko ribolovno društvo ” Donat “, unutar njihova “Oluja kupa”, utemeljilo trofej “Nagrada fair play Davor Krpina”, a zatim su njegovi prijatelji malonogometaši veterani odlučili da se njihov tradicionalni turnir nazove “Memorijal Davora Krpine”.
Slučaj s dva Davorova memorijala lijep je primjer, kako se neka osoba ne mora posebice cijeniti i ovjekovječiti samo zbog postignutih velebnih rezultata, nego da je život jednog čovjeka, koji je spadao u obične ljude, cijenjen po njegovoj naravi, načinu življenja i odnosu prema prijateljima i sugrađanima. Zbog tih vrijednosti Davor je zaslužio trajno ući u memoriju njegova Zadra.
Privitak: Dalmatinci pijanci
Kad je svojedobno direktor zadarskog Zavoda za zapošljavanje Rafael Božić napravio kadrovski preokret zaposlivši u ustanovi niz mladih intelektualaca, među njima je bio i psiholog, jedan Ličanin. Kako su svi bili unutar nekoliko godina, stalno su se družili i izvan Zavoda po kavanama i restoranima i tamanili dobar sir, pršut i janjetinu. Dakako i pili podosta dobrog vina, kojeg je tad još bilo. Nakon nekog vremena Ličanin klapi ozbiljno zamjeri:
– Iznenadilo me koliko ste vi Dalmatinci pijanci. Pijete vina koliko mi rakije.
