NADBISKUPIJA Posljednji ispraćaj s. Valburge Petani na Gradskom groblju u Zadru

S. Marija Valburga (Josica) Petani, benediktinka samostana sv. Marije u Zadru, pokopana je u grobnici zadarskih benediktinki sv. Marije na Gradskom groblju u Zadru u subotu, 8. kolovoza, gdje je sprovodni obred predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U zahvalnosti Bogu za svjedočanstvo života s. Valburge, nadbiskup je rekao da je ta koludrica došla Kristu, ostala kod Krista i dopustila Kristu da je uvede u puninu života.

– Kršćanski sprovod nije samo pogled unatrag, nego i pogled naprijed, rekao je nadbiskup i predstavio život s. Valburge. Istaknuo je da je ona svoj put prema Kristu počela vrlo rano te je njen život bio „dugo i samozatajno ostvarivanje onoga što je obećala Bogu“.

U Samostan svete Marije u Zadru ušla je sa sedamnaest godina, 30. rujna 1951. godine. Na taj veliki životni korak pratili su je roditelji, braća, sestre i članice Društva Kćeri Marijinih. U novicijat je ušla 9. studenog 1952.; prve zavjete položila je 15. studenog 1953., a vječne zavjete 10. veljače 1957. godine.

– Promijenile su se države, društveni sustavi, generacije, način života i lice grada Zadra, puno toga. A s. Valburga je ostala gdje je kao sedamnaestogodišnja djevojka rekla Bogu svoje ‘Da’. To je lijepa osobina s. Valburge: ostala je vjerna Bogu i njegovom duhovnom pozivu, istaknuo je mons. Zgrablić.

Rekao je da -benediktinska duhovnost i svetost često nemaju izvanjsko ništa spektakularno. Ona raste u svakodnevici: u molitvi Časoslova, u radu, šutnji, poslušnosti, u prihvaćanju sestara s kojima se živi, u ponavljanju istih dužnosti iz dana u dan, iz godine u godinu. Sv. Benedikt takav život naziva „školom služenja Gospodinu“. S. Valburga tu je školu pohađala cijeli život, rekao je nadbiskup.

Prije ulaska u samostan, s. Valburga je kratko radila u tvornici ribarskog konca i mreža Sapri. -U samostanu je radila u pletionici džempera i drugih odjevnih predmeta. Obavljala je redovite tjedne službe, izrađivala ručne radove i narodni vez. Mnoge obitelji iz zadarskog zaleđa poznavale su njene ruke. Toliko je ljudi nosilo džempere i druge odjevne predmete koje je isplela, da se govorilo kako gotovo nije bilo obitelji u zadarskom kraju koja nije imala nešto što je izradila s. Valburga, naglasio je mons. Zgrablić, dodavši: „Ruke s. Valburge koje su se sklapale na molitvu, ujedno su i plele, vezle i radile. Za benediktinca rad nije odvojen od molitve. I jedno i drugo postaje prinos Bogu“.

Bila je i čuvarica umjetnina u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti Zadar. -Svojim  životom čuvala je najveće blago koje je primila – vjeru u Boga i duhovni poziv. Bila je vjerna zajedničkoj molitvi Časoslova. Za Lectio divina rado se služila duhovnom literaturom na talijanskom jeziku. Bila je revna klanjateljica Presvetog Oltarskog Sakramenta i sate je provodila u adoraciji. Često je govorila sestrama: ‘Najsretnija sam kad sam zajedno s vama u molitvi’, rekao je nadbiskup, naglasivši da je s. Valburga dolazila Kristu u euharistiji, kroz rad, zajedništvo sa sestrama, u zdravlju i slabosti.

S. Valburga rođena je kao Josica Petani 28. kolovoza 1934. u zadarskom predjelu Arbanasi, od roditelja Krste i Ane rođ. Nikpalj, u obitelji sa šestero djece: četiri sestre i dva brata. Krštena je nekoliko dana nakon rođenja, 4. rujna, u arbanaškoj župnoj crkvi Gospe Loretske. Prvu pričest i potvrdu primila je u srpnju 1943. godine.

Njeno djetinjstvo bilo je u složenom vremenu. Osnovnu školu završila je na talijanskom jeziku, a u njenoj obitelji govorilo se arbanaški. -Hrvatski jezik upoznala je kasnije i s njime se cijelog života pomalo ‘borila’, osobito s padežima. I po tome je pamtimo s blagim osmijehom. No, jezik kojim je najbolje govorila nije zahtijevao savršenu gramatiku. Bio je to jezik srca, molitve, rada, vjernosti i predanja Bogu, poručio je mons. Zgrablić.

Kao djevojčica bila je članica Društva Kćeri Marijinih. -Uoči Bogojavljenja, 5. siječnja 1948., sa samo trinaest godina, u njenom srcu dogodilo se nešto što će odrediti čitav njen daljnji život. Prepoznala je duhovni poziv da se potpuno posveti Bogu kao benediktinka. Prije nego što mi izaberemo Boga i krenemo prema Kristu, Bog je već pogledao nas i Otac nas privlači k sebi. Redovnički poziv nije samo ljudska odluka, nego odgovor na Ljubav koja prva poziva, istaknuo je nadbiskup, rekavši da je mlada Josica ozbiljno prihvatila Božji poziv.

Na hodočašću Gospi od Zečeva u Nin, s prijateljicama iz Društva Kćeri Marijinih, molila je Mariju da joj pomogne svladati poteškoće na putu njenom pozivu. Podržao ju je i blagoslovio don Ive Nikpalj, tadašnji ninski župnik i rođak njene majke.

Odluka Josice nije bila jednostavna. Nakon Drugog svjetskog rata njena obitelj, poput mnogih arbanaških obitelji, htjela je otići u Italiju. -Svi su bili spremni otići, osim Josice. Ona je već znala gdje želi ostati. Njeno srce bilo je vezano uz Samostan sv. Marije u Zadru i uz Božji poziv koji je u sebi nosila.

Bila je spremna prihvatiti čak i to da obitelj ode bez nje. No, njen otac nije mogao ostaviti svoju kćer. Tako je poziv jedne mlade djevojke utjecao na život cijele obitelji i na njihovu odluku da ostanu u Zadru, naglasio je mons. Zgrablić.

Nakon sprovoda, nadbiskup je predvodio misu zadušnicu u crkvi sv. Marije u Zadru. U propovijedi je razmatrao značenje Preobraženja Gospodinova, jer je s. Valburga preminula na taj blagdan.

-Dok Crkva toga dana slavi Krista koji na gori Taboru učenicima otkriva sjaj svoje božanske slave, Gospodin je pozvao s. Valburgu završiti svoj zemaljski hod i prijeći ususret Gospodinu kojemu je desetljećima vjerno služila u benediktinskoj zajednici. Njen život bio je usmjeren prema slavi koju je Krist objavio na Taboru i koju obećava svima koji ga slijede, rekao je nadbiskup, dodavši da je benediktinski samostan svojevrsni Tabor na kojem se osoba uči gledati Kristovo lice i slušati njegov glas.

-Redovnički život nije bijeg od svijeta, nego trajna priprava za susret s Gospodinom. Redovnički život je nastojanje da čovjek svoj život sve više suobliči Kristu, da u njemu Bog može s radošću gledati plodove svoje milosti – ne zato što bi redovnik bio savršen vlastitim snagama, nego zato što se otvara Božjem djelovanju i dopušta da ga Krist preobražava na svoju sliku, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da nas Bog želi voditi od prolaznosti prema vječnosti, punini života u njegovom kraljevstvu.

Istaknuvši da je s. Valburga -tražila što je Bogu milo, vršila njegovu volju, živjela u poslušnosti, poniznosti i ljubavi, nadbiskup je poželio da nam njen život bude primjer postojane i vjerne ljubavi prema Bogu, a njen odlazak na blagdan Preobraženja Gospodinova podsjetnik da je i naš život pozvan na preobraženje.

Okrijepljena sakramentima, s. Valburga preminula je u četvrtak, 6. kolovoza, u 92. godini života i 73. godini monaškog posvećenja.