Danas ne pišem ja. Danas kroz mene govore generacije virskih žena koje su pod ovim suncem lomile leđa da bismo mi danas imali sve. Govore prabake, bake i majke koje su s teškom kabom na glavi i vjernim tovarom uz sebe gazile ljuti virski krš.
Na Bunarima kod Potoka osvanuo je spomenik koji nije samo ukras – to je spomenik zahvale njima.
To su one. Dostojanstvene, snažne, neustrašive. Žene koje su donosile život u presušena dvorišta, kap po kap, dok im je bura šibala lice, a žega palila kožu. One su i danas takve. Ta ista nesalomljiva krv teče starim virskim putima i danas, jer virska žena nikada ne posustaje – ona je kći krša koja i u modernom vremenu drži sva četiri kuta doma.
Ovaj spomenik kiparice Adne Bakije krik je virskog identiteta. On poručuje da one nisu zaboravljene, da se zna tko su, odakle potječu ičiji ih je blagoslov othranio na ovoj škrtoj zemlji. Svaki detalj na ovoj bronci nosi miris težačkog znoja, ali i neizmjerne ljubavi prema obitelji i ovom otoku.
Naše hodočašće: Pozivamo sve virske obitelji, sve starosjedioce i one koji Vir nose u srcu, da se pridruže na svečanom otvorenju u utorak, 13. kolovoza u 19:00 sati.
Miris djetinjstva: Pod stablima bagrema ponovno će se oživjeti priče starih i pokazati im da njihova žrtva nikada neće pasti u zaborav.
Dođite da zajedno, u tišini i ponosu, dotaknemo ruke u bronci i kažemo: Hvala vam za život.
