Prošlo je od toga 55 godina. U Narodnom listu kolovoza 1971. naša poznata arheologinja i konkervatorka prof. Ksenija Radulić objavila je sjajan esej kojim je odgovorila tada službenoj politici koja je procijenila bezvrijednom i omalovažila izložbu potrepština kućanskog života Silbljana u prošlosti. Naime, u Silbi je koncem 60 – ih i početkom 70 – ih bila tradicija da se svake godine postavi takva izložba zanimljive i vrijedne zbirke predmata, koji su u prošlosti stanovništvu služili. Esej Ksenije Radulić nije bio samo obrana te vrijedne zbirke, nego sjajan književni doprinos, koji ju predstavlja kao osobu široke erudicije, pismenosti i mudrosti. Esej je poveći, a evo njegova dijela.
– Pitat će netko zašto obnoviti te prošle “slike”, zašto je vrijedno znati kako je izgledalo u pojedinim vremenima u Silbi, Zadru, bilo gdje?. ” Cui prodest “?. Da se upoznamo, da umnožimo vidike, da iskoristimo danu nam biološku mogućnost mozga, njegove nabore i smjesu koja je sposobna da zna, pamti, ocjenjuje, razmišlja stoput višeod onoga što je uobičajeni kvantum prosječne aktivnosti. Na tim malim “liburnskim” otocima, toliko daleko od povijesnih zbivanja da im je život lako mogao proteći zatvoren u sebe sama, iskušenje da se odustane od svega osim od golog održavanja bilo je stalno. Kao oseka i plima, tako se vjerojatno mijenjalo raspoloženje da se zatvori u sebe ili otvori, da se umre ili živi. Zašto da nam taj ritam, ta borba ostanu nepoznati, zašto da naše današnje dileme ne dočekamo sa znanjem o prošlima.
Kompozitor za djecu
Godinama sam ga poznavao i cijelu njegovu obitelj, jer živjeli smo u istoj gradskoj četvrti – Relji. Često sam kod njega, gdje je radio, u prodavaonici Plodina na Braninmirovoj obali, kupovao jogurt, kolač, panin, a nisam znao za njegovu posebnu ljubav prema djeci – skladanje pjesama za njih. Saznao sam tek, kad je s njegovom kompozicijom Proljeće godine 1973. otvoren tradicionalni zadarski festival dječjih melodija. I nakon toga skladao je “u zavjetrini ” ,jer je bio vrlo samozatajna i povučena osoba, smatrajući da ne čini ništa veliko. U javnosti bi se povremeno pojavio tek voljom drugih. Šire se za njega čulo, kad mu je Radio Zagreb tu kompoziciju Proljeće pa zatim i novu Dječak, kad mu ih je uvrstio u svoj program, naglasivši kako je kompozitor Gojko Prostran iz Zadra.
