KROZ ISTOČNI VELEBIT “Hodočašćenje” cestom cara Franje Josipa obrnutim smjerom
Drago Marić
Putovanje uveličala proslava 35. obljetnice osnivanja planinarske satnije HV “Velebit” – Od zalogajnice Kod Skročinih preko Podpraga i Malog Alana do Svetog Roka u općini Lovinac – Povratak u Zadar suvremenom autocestom.
Bablje ljeto, 3. listopada 2026. Šteta bi bila ne iskoristiti ovaj Božji dar pa ne otići u pohode najljepšoj planini na svijetu nacionalnom parku prirode “Velebit” , njegovu istočnom, zadarskom, dijelu. Kako se u planine nikada ne ide sam, ne samo iz poštovanja prema planini, nego i zbog osobne sigurnosti, pratila su me, ujedno mi bila dva učitelja, Vele “akademik” za velebitsko bilje i Nebojša za knjige i putovanja. I “hodočasnici” su mogli krenuti.

Ispred zalogajnice Kod Skročinih prvo smo se dobro “fudrari”. Prva štacija bila je ispred ostataka stare obiteljske kuće u Modrićima, kuće pokojnog Luke Modrića, djeda našeg nogometnog velikana istoga imena.

Kad sam tu fotografiju poslao Lukinom ocu Stipi, on nam poruči : – Otiđite kod Minje na ručak. Već sam ga nazvao da ćete doći. Čast mi je počastiti vas-. Minja drži poznati restoran u Velebitu iznad Obrovca, ali mi nismo mogli Stipinu darovnicu prihvatiti, bili smo na drugoj ruti, a i čekali su nas još mnogi poslovi.
Očaravajući, opojni Božji dar Tulove grede
Uživajući u prohladnoj buri, čistom zraku i neoskvrnjenoj prirodi stigli smo do druge odrednice; crkve sv. Frane u Podpragu i povijesnog bunara kod nje.

Otuda puca vrlo lijep pogled na Tulove grede, “Velebitske orgulje”, aludirajući na one Morske u Zadru. Jer tu bura stvara nadnaravnu glazbu probijajući se kroz uske prolaze stijena kojih je izbrusila u orgulje. Kakvu nam je Bog tu ljepotu darovao. Očaravajuću, opijajuću.

Prijatelj Đovana je najmanje dva-tri puta tjedno tu na bicikli iz Zadra dolazio i kad je odlučio, nažalost, život prerano skončati, došao je to u Tulove grede učiniti. A otac suvremene zadarske košarke Iži boravio je ovdje za drugog svjetskog rata i oduševio se skladom glazbe ” Velebitskih orgulja” i sporana mlade partizanke, koja je pjevala “Kaleš bre Anđo”, kultnu makedonsku narodnu pjesmu.
Gavranova kapelica
Između Podpraga i Spomen ploče poginulom branitelju Anti Baljaku nalazi se monumentalni spomenik Damiru Tomljenoviću – Gavranu, kapelica koju je podiglo Ministarstvo Obrane Republike Hrvatske. Na pročelju kapelice piše: U SPOMEN HRVATSKOM VITEZU DAMIRU TOMLJENOVIĆU – GAVRANU KOJI JE POLOŽIO ŽIVOT ZA HRVATSKU SLOBODU I SAMOSTALNOST.

Naše “hodočašće” uveličano je proslavom 35. obljetnice osnivanja planinarske satnije “Velebit”, legendarne specijalne postrojbe Glavnog stožera RH. U sklopu proslave održana je vojna vježba u blizini prijevoja Mali Alan u području Tulovih greda, pa do samog vrha nismo mogli. Sretni smo i zadovoljni što smo i nas tri mogli bar malo tomu velikom događaju pridonijeti. Naše putovanje Velebitom okončano je spuštanjem u ličko naselje Sveti Rok u općini Lovinac,a onda smo se vratili suvremenom autocestom do Skročinih, otkuda smo i krenuli.
