Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Jeste li znali, kako je veliki zadarski slikar iz 19. stoljeća Francesco (Franjo) Salghetti Drioli (na presliku priloženog portreta, op.D.M.)podrijetlom iz poznate zadarske obitelji proizvođača maraskina i drugih likera? Francesco je rođen u Zadru 19. ožujka 1811., a umro je također u rodnom gradu 15. srpnja 1877. Kako je imao ljetnikovac u Preku, gdje je često boravio, ukopan je na tamošnjem groblju uz crkvu Gospe od Ružarija. Bio je iznimno cijenjena i ugledna osoba svoga doba te je čak imao neobičnu putovnicu, raritetnu među svim putovnicama, punu pečata, jer je često prelazio granicu i vraćao se. Ta putovnica bila je dugačka čak pola metra i s mnoštvom na nju poljepljenih dodataka. Izdana je 1830., a vrijedila je samo dvije godine. No Franjo Salghetti Drioli od 1844. nije više napuštao Zadar i Preko, pa putovnicu nije morao obnavljati. Njegov slikarski opus najvrjedniji je u Dalmaciji toga doba, no iako su mu temeljni motivi bili u duhu talijanskog akademizma ( studirao je u Rimu i Veneciji ) te biblijske i povijesne kompozicije i portreti, nama je posebice značajan, jer je i autor crteža naših dalmatinskih nošnji i slika idile iz života na dalmatinskom selu. Također je autor crteža kaštela sv. Mihovila na Ugljanu. Bio je doista i tijelom i dušom Zadranin i domaći čovjek.
Molatski toranj – sat
Nije svim našim krajevima, tako i mjestima na otocima, bilo jednako kod bitnih socijalnih promjena i stjecanja dobara. Tako kad je riječ o ukidanju kmetstva u Hrvatskoj, kod naših žitelja otoka Molata bilo je najgore od svih. Poznato je, kako je kmetstvo u Hrvatskoj službeno ukinuto 1848. i tako je bilo gotovo svugdje, osim kod Molaćana. Oni su, bez obzira na zakonsku odredbu, svome vlastelinu Abeliću kmetovali čak do 1933. godine. Morali su mu davati dio od svojih poljoprivrednih proizvoda i još poneku manju ” daću “. Kad je došlo do vladavine Kraljevine Jugoslavije, ona je konačno kmetstvu u potpunosti stala na kraj, a dvije godine nakon toga, dakle 1937., sretni što su se dugoga kmetstva u potpunosti oslobodili, Molaćani su na mjesnom zvoniku ugradili veliki sat i ispisali 22 imena i prezimena svojih tada mještana.
Portret fetivog Sutomiščana
– Bi je težok, a mornor. S malo je bi zadovojan.Voli je malo, ali samo malo bumbiti. Voli je ženske, a ki mornor ih ne voli? Puši je tridese španjuleti na don,i to onih ča su se motali u kartine. Ma govorin van, bi je provi čovik. Sićon ga se onako storog, u modrin bragešama, šoroj košuji sa španjulicom na glovi. Uvik nan je, na seji ili pod murvon, u selu svete Fume, Sutomiščici, govori o donima ča ih je proživi po svitu. Ko čovik ki je zbog kruva pošo u Meriku. Je, je, u Meriku. (Mladen Fain, 1942.-1999.).
