SRAMOTA NA VIŠNJIKU Zadarsku dicu ponizili s nepune dvije minute igre, a stranci se šetaju za tisuće eura – je li zbog ovog modela otjeran Jusup?!

Subota je vrijeme kada se u Zadru ritam usporava, kada se bježi od tjedne jurnjave i kada kava na Kalelargi Trgu ili na Forumu ima onaj poseban okus. Dok jedni na zadarskoj špici pokazuju svoje modne kombinacije, drugi su se već bacili na pripremu ručka, a ima i onih koji vikend koriste za cijepanje i slaganje drva. Svatko ima svoj način uživanja u slobodnom vremenu, a ljubitelji košarke zasigurno već pogledavaju raspored i čekaju nove utakmice.

No, ove subote, gorčina se nije osjetila u šalici. Donio ju je četvrtak navečer, donijela ju je pustoš dvorane “Dudova šuma” u Subotici, gdje je Zadar protiv Spartaka odigrao jednu od najsramotnijih i najmučnijih predstava u svojoj modernoj povijesti u ABA ligi, izgubivši s nevjerojatnih, bezidejnih (67:51).

Ne možete se ne zapitati; što mi to točno gledamo ove sezone i kamo plovi ovaj naš zadarski brod?

Svi koji su izdvojili sat i 45 minuta života za gledanje utakmice protiv Spartaka ostali su u teškom šoku. To nije bila košarka, to je bilo mukotrpno odrađivanje posla u kojem je momčad sa šutom od jedva 32 posto izgledala kao razbijena vojska koja jedva čeka da sudac svira kraj.

Trener Zadra Stipe Modrić nakon susreta je mirno konstatirao da su se u zadnjoj četvrtini “praktički raspali”. No, navijače u gradu košarke više od same izjave sinjskog stručnjaka zanima, zašto se raspadamo? I dokad će novi strateg imati kredit kod uprave i javnosti?

Modrić je ljetos stigao kao projekt, čovjek koji je trebao donijeti “novu energiju” i bržu košarku s puno rotacije. Međutim, ta famozna rotacija i energija zasad izgledaju kao pusta teorija na papiru.

Kredit u Zadru nikada nije bio dugovječan, a porazi u kojima ekipa djeluje beskrvno i bez ikakvog taktičkog rješenja na agresivniju obranu protivnika taj kredit troše brzinom munje. Navijački puk već gubi strpljenje, “novog smjera” nema na vidiku. Je li to bila samo laž i redikulozna predstava za javnost?

Nemoguće je gledati ovu letargiju na parketu, a ne sjetiti se čovjeka koji je od dvorane “Krešimir Ćosić” napravio neosvojivu tvrđavu. Pitanje koje i dalje muči košarkaški Zadar glasi: zašto je uprava kluba ljetos odlučila prekinuti suradnju s Danijelom Jusupom, bolje rečeno, zašto je otjerala najtrofejnijeg trenerom u povijesti kluba?

Jusup je sa Zadrom dominirao, cijedio je zadnji atom snage iz igrača, službena verzija priče uvijek se vrtjela oko financija, želje za “novim smjerom” i navodnog zasićenja. No, javna je tajna u zadarskim kuloarima da je Jusup otjeran jer je bio “težak” za suradnju onima u foteljama.

Imao je svoj autokratski sustav, jasne zahtjeve i nije dopuštao kompromise niti uplitanja sa strane. Uprava je željela poslušniji model, moderniji PR i lakše upravljanje. Epilog? Dobili smo “novi smjer” koji zasad nudi sve praznije tribine i nemoć na regionalnim gostovanjima.

Ne vjerujemo ni da će Krešina dvorana u subotu, 14. studenoga, kada u Zadar dolazi beogradski Partizan, biti ispunjena do posljednjeg mjesta. Ljudi su se zasitili. A dobro se sjećamo vremena kada je protiv crno-bijelih na tribinama bilo čak 8.500 gledatelja, u eri trenerskog maga na klupi Partizana, pokojnog Duška Vujoševića.

Sjećamo se i kako se Dule znao zaustaviti ispred Krešinog doma i porazgovarati s autorom ovog teksta, kao i toga da se redovito javljao na mobitel kad god bi nam trebao intervju.

Najveći grijeh KK Zadar ove sezone leži u slaganju rostera. Ljetos se naveliko najavljivala lepršava košarka i momčad koja će igrati na “koš više”, no stvarnost nas je bolno demantirala. Selekcija igrača napravljena je katastrofalno, što se najbolje vidjelo u Subotici.

U odsutnosti ozlijeđenog Vladimira Mihailovića, Zadar nema jasnu hijerarhiju, nema lidera na parketu, a vanjska linija je toliko prozirna da ozbiljnije momčadi bez problema gase zadarsku kreaciju. Kakav je to “novi smjer” u kojem se troše klupski novci na strance koji ne rade nikakvu razliku, dok se istovremeno domaći kadar guši na klupi?

I tu dolazimo do apsurda koji je najviše zapekao svakog rođenog Zadranina. Uprava se mjesecima klela u strategiju razvoja domaćih, mladih igrača iz omladinskog pogona. Navijačka usta bila su puna hvale za Andru Mirčetu i Luku Bičića, momke koji su u Prvenstvu Hrvatske pokazali da imaju i petlju i talent. Pa ipak, u utakmici u kojoj se prva momčad muči, u kojoj nitko ne može postići koš, Modrić pruža toj istoj zadarskoj dici sramotnih minutu i 41 sekundu na parketu.

Mirčeta je za to vrijeme stigao opaliti i pogoditi tricu, pokazavši više drskosti i sportske inteligencije nego skupo plaćene “zvijezde” u prethodnih 38 minuta.

Ako je ovo taj “novi smjer” kluba, onda je on izgrađen na čistom licemjerju. Forsiraju se promašene selekcije, dok zadarska dica služe kao ukras na klupi i alibi za “razvojni put” koji postoji samo u službenim priopćenjima kluba.

Ova subotnja kava stoga ima gorak okus košarkaške zbilje. Zadar u ponedjeljak na Višnjiku dočekuje riječki Kvarner u poluamaterskom domaćem prvenstvu, a ubrzo nakon toga stiže i moćni Partizan u ABA ligi. Vremena za popravni ispit je sve manje, a Modrićeva taktička ploča morat će ponuditi puno više od izjave “raspali smo se”.

Tražiti strpljenje za “novi smjer” u kojem domaći momci služe samo kao dekoracija na klupi, dok se na parketu tolerira bezidejno šamaranje lopte skupih pojačanja, ali i istrošenih hrvatskih veterana u zadarskom dresu, postalo je, što bi rekao legendarni Giseppe Pino Giergija, čisto vrijeđanje zadarske košarkaške inteligencije.

Zdravi i veseli bili!