SVEUČILIŠTE U ZADRU Predstavljena knjiga Pavuše Vežića „Stoljeće rušenja i građenja povijesnoga grada u Zadru“
Sveučilište u Zadru
Izv. prof. dr. sc. Laris Borić s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru otvorio je promociju knjige profesora Pavuše Vežića „Stoljeće rušenja i građenja povijesnoga grada u Zadru”, u izdanju Sveučilišta u Zadru, naglašavajući kako tim događajem ujedno započinje obilježavanje 70. obljetnice djelovanja Odjela za povijest umjetnosti, koje ima za cilj realizirati niz predavanja, radionica i promocija kako bi bili prisutniji u javnosti te da se znanstvena produkcija Odjela i Sveučilišta prikaže i nacionalno.
„Naturalizirani Zadranin koji ljubi grad možda mnogo više od mnogih koji su u njemu rođeni”, opisao je profesora Pavušu Vežića rektor prof. dr. sc. Josip Faričić, ističući kako je profesor Vežić znatno pridonio razvoju Odjela za povijest umjetnosti, koji obilježava 70. obljetnicu, a ta se obljetnica podudara s početkom djelovanja Filozofskog fakulteta u Zadru. Na taj način se iznova pobudila jedna humanistička jezgra uz značajan poticaj hrvatskoga književnog barda Miroslava Krleže, koji je prepoznao važnost našega grada za kulturnu prošlost Dalmacije i Hrvatske, rekao je rektor prof. Josip Faričić.
Rektor je naveo kako Pavuša Vežić progovara o identitetu povijesne jezgre Zadra koja je administrativno suhoparno artikulirana imenom Poluotok, iako ju već stoljećima Zadrani, kao i stanovnici zadarskih otoka i zadarskoga zaobalja, nazivaju Gradom. To „Grad” jasno upućuje na značaj urbanog identiteta. Profesor Faričić je u svom obraćanju postavio niz pitanja: što mi danas činimo za Grad i za naš Zadar unutar statističkih granica jedinice lokalne samouprave, što je s našom urbanom kulturom i trebamo li u svakoj prigodi progovarati o tome da ovaj grad zaslužuje bolje? Na tome trebamo svi zajedno raditi i pritom imati na umu da razvoj ne možemo zaustaviti, ali ga možemo i moramo usmjeriti.
Nema zadarske institucije koja je intervenirala na spomenicima, a koju prof. Vežić nije pohodio kroz svoju praksu sa studentima. Knjiga je pomalo atipična za način pisanja znanstvenih monografija, a odlikuju je jednostavnost i preciznost. Riječ je o specifičnoj formi, svojevrsnom znanstvenom eseju u kojem profesor progovara o Zadru 19. i 20. stoljeća. Prednost načina pisanja je temeljito poznavanje urbanističkog i arhitektonskog izgleda grada prethodnih razdoblja, tako da jasno i jednostavno tumači sve o preinakama i nadogradnjama 19. i 20. stoljeća, rekao je prof. dr. sc. Marijan Bradanović, nekadašnji zadarski student, danas redoviti profesor Sveučilišta u Rijeci.
Bismo li išta izgubili da nije uništen dio bedema od sv. Nikole do Citadele? Ili koliko bismo imali u nasljedstvo da nisu izbrisani čitavi kvartovi, npr. ispred sv. Marije i sv. Donata, zapitao je urednik knjige prof. dr. sc. Ivan Josipović, naglašavajući da je objava ove knjige jubilarna i deseta u nizu profesora Vežića.
Autor knjige prof. Vežić zahvalio je svima koji su pomogli da dođe do objave knjige „Stoljeće rušenja i građenja povijesnoga grada u Zadru”, naglašavajući kako, da nije bilo radova Marije Stagličić, ne bi mogao napisati knjigu. Sveučilištu u Zadru zahvalio je što je pristalo tiskati knjigu, a uputio je i zahvalu recenzentima, izv. prof. dr. sc. Antoniji Mlikoti i prof. dr. sc. Marku Špikiću.
Profesor Vežić naveo je niz primjera, a između ostaloga i to da su četiri srednjovjekovne renesansne palače srušene da bi se sagradila nova zgrada suda. Zadar je strašno razrušen, ali su mnoge građevine mogle biti popravljene i sačuvane, a ne uništene do temelja. Podsjetio je da je tako iznikla i nova Kalelarga, ali je rekao da danas imamo pravo postaviti pitanje – je li trebalo rušiti staro? Povijesno naslijeđe nije trebalo rušiti, zaključio je profesor Vežić.


