U subotu, 29. ožujka, prolazi šesta godina nakon kobnog udarca…

Nakon što nas je prebrzo napustio, obitelj, suigrači, poznanici, stručni stožer, igrači i vodstvo NK Zadar, navijači, predstavnici Tornada, košarkaši i članovi Uprave KK Zadar i mnogi drugi, svi zajedno, ponovno će se u četvrtak -3.4.- s pijetetom i dostojanstveno, ispod istočne tribine, baš kao i prošlih proljeća, nakloniti i prisjetili Hrvoja Ćustića-21. listopada 1983.- 3. travnja 2008. Na mjestu koje je spletom nesretnih okolnosti zauvijek u najtužnijem tonu obilježilo zadarski nogomet i sport u cjelini, a navršilo se punih- i dugih -šest godina…

Točno toliko je naime prošlo nakon zasigurno najtežeg dana u povijesti zadarskog baluna. Prerane životne drame, kalvarije i tragične sudbine jednog izrazito talentiranog nogometaša.

Bivši hrvatski mladi reprezentativac – upisao 10 nastupa pod izbornikom Slavenom Bilićem- u generaciji Luke Modrića, Vedrana Ćorluke i Eduarda- i nada NK Zadar na domaćoj prvenstvenoj utakmici 26. kola 1. HNL, između njegova kluba i Cibalije, 29. ožujka 2008., u dvoboju za loptu s Vinkovčaninom Tomislavom Jurićem, zaradio je u 4. minuti, padom i udarcem potiljkom u betonski zid istočne tribine stadiona, frakturu kostiju i nagnječenje mozga. Unatoč ukazanoj pomoći na travnjaku, s opasnim i kritičnim ozljedama – dijagnosticiran hematom između ovojnice i lubanje – hitno je operiran iste večeri u OB Zadar.

[pullquote align=”left”]Bivši hrvatski mladi reprezentativac – upisao 10 nastupa pod izbornikom Slavenom Bilićem- u generaciji Luke Modrića, Vedrana Ćorluke i Eduarda- i nada NK Zadar stradao je na na domaćoj prvenstvenoj utakmici između njegova kluba i Cibalije, 29. ožujka 2008.[/pullquote]Dva je dana držan u umjetno izazvanoj komi, a disao je uz pomoć respiratora. Na žalost- usprkos naporima liječnika i početnom optimizmu u ishod zahvata, stanje se pogoršalo 2. travnja navečer, praćeno povišenom temperaturom i ujutro je preminuo, da bi smrt i službeno bila proglašena 3. 4. u 11:51. Bol i tišina parali su zrak nakon potvrde crnih slutnji voditelja intezivnog odjela- dr. Edija Karuca. Kao nikada vidno shrvani igrači i vodstvo NK Zadar nisu htjeli davati izjave novinarima, tek je snagu smogao Jakov Surać:

Baš svi smo izrazito shrvani i tužni. Želio bih samo izraziti našu sućut Hrvojevoj obitelji. U stravičnoj nesreći je otišao moj dobar prijatelj, veliki nogometaš, ali prije svega veliki čovjek, kazao je tada u suzama kapetan.

I danas – ista slika i birane sjetne riječi i suza u očima:

 

Emocije su jednako snažne kao onoga dana kad smo ga izgubili. Pogađa nas način kako je otišao, međutim, stalno je tu i ostaje zauvijek u našim sjećanjima i mislima. Nikad nećemo zaboraviti široki osmijeh, ljudsku toplinu, dobrotu kojom je zračio, vedar duh kojeg s ponosom prisjećajući se upravo njega nosimo u srcima, naglasio je iskusni prvotimac.

Daroviti nogometaš, čiji je napredak igrom sudbine naprasno prekinut upravo na mjestu koje je najviše volio, igrao je na poziciji lijevog bočnog, a dok je momčad vodio Stanko Mršić, neko vrijeme i kao standardan u napadu pored Želimira Terkeša.

Prošao je i niz HR selekcija. Osim u Stadionskoj – i danas ulici koja nosi njegovo ime- dvije sezone je nosio dres i NK Zagreba. Mjesec dana je proveo u Međimurju, no nakon kratke se avanture vratio u rodni grad. Dobar prema svima, duhovit, omiljen u društvu, super momak.

Nogometaš koji je nogomet živio 24 sata na dan. Njegov drugi dom bili su i ostali- Stanovi. Hrvatski nogomet bio je potresen, izrazi sućuti stizali su iz svih najvažnijih nogometnih institucija. Tražile su se ostavke čelnika HNS-a i nogometa u cjelini, skrušeno obećavala tehnička i materijalna potpora, predlagalo da i nacionalni nogometni kup nosi ime -uzornog profesionalca i sjajnog čovjeka- Hrvoja Ćustića. Međutim- učinilo se malo- ili ništa.

Izuzev matične sredine, navijača i povremenih novinarskih napisa o obljetnicama malo tko se u raznim strukturama, napose dužnosnika Rusanove ulice, poslije sjećao nesretnog – kobnog- događaja i mario za dečka pred kojim je bila blistava karijera…

Kako vrijeme leti, a kao da je bilo jučer, danas. Tuga i sjeta. Uspomena. Ne- slike ne blijede, i Ti si Hrvoje tu -s nama, u nebeskim visinama, ali s nama. Ne umiru sjećanja…

 

Dvanaesti anđeo

Mladosti najlipša balunom pisana

Slika i krunica od tebe ostala

Lopta je čarobna koju si volija

I trava zelena meka ti postelja

Od ranoga ditinjstva tebe je željela

I sebi anđela gospa je uzela

Sa zelenih livada, tebe je voljela

I svoga Hrvoja gospa je uzela

Sutra je nedilja, idemo gledati

11 lavova sa zadarskih Stanova

Al samo ću viditi ja 12-og anđela

Što sa loptom leti tu i bdije nad njima

I sad neka prestanu sve suze padati

Jer anđele nebeske ne treba žaliti

Od ranoga ditinjstva Tebe je željela

I sebi anđela gospa je uzela

Sa zelenih livada, tebe je voljela

I svoga Hrvoja gospa je uzela

Sva dica sa Stanova pamtit će Hrvoja

I srce ratnika što je sebe za poklon da…

Ali samo ću vidjeti ja uz 11 lavova

dvanaestog anđela što bdije nad njima

12-og anđela zadarskih Stanova.

Romeo Santini (1965-2008)

 
hrvoj ćustićnk zadartragedija