Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Što sam stariji sve više idem na groblje, jer je sve više mojih bližnjih u njemu.Ne volim ukope, jer svaki donosi tugu. Ne volim ukope, jer se ukapaju i osobe koje volim ili koje cijenim pa sa svakim takvim odlaskom odlazi i dio mene. Kad dođem na groblje urediti grobnicu moje obitelji obvezno posjetim i grobove prijatelja i znanaca. Iako znam da u grobovima osim kostiju nema ničega, da su grobovi i natpisi na njima samo simboli, podsjetnici, ipak s mojim pokojnicima pričam, a za svih se pomolim. Molitva je najvrjednija, jer nas povezuje s Bogom.
Na groblje odlazim i zbog sebe. Kad sam psihički najnapetiji, kad sam nezadovoljan sa sobom i sa svima i svime, kad mi je najteže odem na groblje. Sjednem na klupu i među grobovima tražim spokoj i smiraj. U takvom ugođaju među ostacima pokojnika, u tišini groblja, redovito se “vraćam”, napetost me popusti i groblje ostavljam smireniji i sređeniji nego li sam u njega došao.Zato kad vam je teško, kad mislite da je sve beznađe, otiđite na groblje među mrtve. Oni će vas “oživjeti”.
Znadete li kad su se u Zadru mrtvi počeli pokapati u grobljima? Tek od 18. stoljeća. Tvrdnja je to znamenitog zadarskog znanstvenika akademika Ive Petriciolija. Do tada ukopi su se održavali u crkvama. Ta natuknica ujedno je podsjetnik, kako je ove godine stoljetnica od rođenja tog našeg velikog sugrađanina.
Kažite što mislite o ovoj temi