Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Bilo je to u prvim godinama nakon utemeljenja Šahovskog kluba ” Zadar “, točnije 1952. Velika gradska senzacija, jer prvak šahovskog kluba postao je tek 18-godišnji srednjoškolac, vicematurant gimnazije Boris Jurić. Usprkos činjenici što je klub brojio čak 480 članova, među kojima su bili kvalitetni istaknuti šahisti kao Dunko Čatlak, prvi klupski prvak od utemeljenja, koji je Borisu bio profesor u gimnaziji, Branko Lisul, Franjo Cvek, Ivan Himelajh, Svetko Milin i drugi. Pričalo se s ponosom, kako nam se pojavio genij, koji će jamačno biti među najboljima u državi.
Priče su se još više rasplamsale, kad su ih počeli širiti i građani, koji su dolazili gledati Borisove čudesne igre i pobjede. Jer Boris Jurić je uz briljantnu igru bio i šahovski boem. Unaprijed je znao da će svih pobijediti, no više od toga volio je igrati iz zadovoljstva. Njadraži mu je izazov bio savladati protivnika na način kojeg zamisli prije početka partije i gledateljima obeća. Bio je briljantnog uma i pamćenja kao danas Magnus Carlsen. Tako je obećavao i obećanje ispunio, primjerice, da će protivnika matirati sa skakačem i to baš na polju H 8. Možete zamisliti, što je sve suparnik poduzimao, kako bi mu oba skakača ” pojeo “, ali Boris mu to nije dozvolio. Koliko je samo pri tom umijeća i strpljenja trebao imati.” Umirao ” je u ljepoti svakolikih kombinacija i kad je igrao oko njegova stola redovito je bilo više gledatelja, nego oko svih ostalih stolova zajedno. Imao sam sreću i čast polovicom 50 – ih gledati te Borisove partije.
Ne samo po šahu Boris Jurić bio je poseban po svemu. Tako je i učio na impresivan, originalni način. Uvijek je nosio samo jednu knjigu i čim bi iz nje pročitao stranicu, uništavao ju je i bacao, kako bi se prisilio zapamtiti cijelu, jer nakon uništavanja više nije imao iz čega učiti. Na taj je način osvježavao svoj briljantni um.
Šahu se ipak nije ozbiljnije posvetio. Dao je prednost školovanju i postao doktor ekonomskih znanosti, fakultetski predavač i autor mnogih visoko stručnih članaka i knjiga. Danas ima 92 godine, odavno uživa u zasluženoj mirovini, u kojoj njegov uvijek invenciozni duh ne miruje. Na presliku fotografije iz novijeg doba Boris Jurić (lijevo) u društvu s pokojnim poznatim odbojkaškim djelatnikom Antom Lonićem.
Filipjanski ponos i čast
Ove godine navršava se 132 godine kako je u Sv. Filipu i Jakovu na ” štandarcu ” zavijorila hrvatska zastava i vijorila sve do dolaska na vlast u Kraljevini Jugoslaviji Aleksandra Karađorđevića. Godine 1994., na stotu obljetnicu od tog događaja, Filipjanci su obnovili srušeni ” štandarac ” i opet je u mjestu hrvatska zastava zavijorila. Podigao ju je na stub tada najstariji mještanin 89 – godišnji Roko Karamarko, stradalnik za hrvatsku stvar, pa je tako i on ušao u memoriju ovog našeg lijepog obalnog turističkog mjesta.
