ADIO BENITO Napustio nas je čovjek koji je na velika vrata uveo espresso u život Zadrana

Odjeknula je tužna vijest da je jutros preminuo Benito Šarić, 91-godišnji Zadranin koji je svojom profesionalnošću i šarmom obilježio ugostiteljsku djelatnost u našem gradu i bio omiljeni konobar generacijama ljudi, ali i sportski djelatnik.

Njegovoj obitelji i prijateljima izražavamo iskrenu sućut, a ovom prigodom objavljujemo još jednom sadržaj priče o njemu koju je u svojoj kolumni, u ožujku, na našem portalu objavio Drago Marić. On je o Benitu Šariću napisao crticu sljedećeg sadržaja:

“Mnogi su Zadrani zaslužni za ovo i ono, a naš 90-godišnji sugrađanin, kako je tada napisala Koraljka Mičić, još koncem 60-ih postao je jedan od najpopularnijih sugrađana jer je ”na velika vrata uveo espresso u život Zadrana” (na fotografiji Benito na radnom mjestu). Legendarni kafe meštar u tada kavani Kvarner na Trgu (danas Lovre) bio je toliko vješt u spremanju espressa da je na natječaju u Dubrovniku dobio prestižno priznanje Goggine Zlatna značka. Do odlaska u mirovinu 1991. Benito je bio neodoljivi magnet Kvarnera kojeg je učinio najomiljenijom zadarskom “kafedžinicom”. Zanat je izučio kod najvećih talijanskih meštara za spremanje espressa pa su i oni priznali kako je njegov espresso vrhunski.
Mnogi drugi kafe meštri čuvali bi poslovnu tajnu. Ne i Benito. Prenosio je svoje znanje na druge. Takva mu je narav.
– Pravi espresso mora biti kratak, sladak i s okusom sličiti na kakao.Tajna je u ruci, dobrom aparatu i mješavini kave.
Naš Benito nije poznat samo po svojim espressima već i po privrženosti sportu – košarci, kao i svaki pravi Zadranin, ali i rukometu u kojemu je godinama bio djelatnik. Za košarku kaže da je proslavila zadarsku kavu jer prije i poslije svake utakmice u Jazinama dolazilo se obavezno na espresso u Kvarner. I ne samo domaći nego i sudci utakmica, gostujući igrači te i svi ostali gosti u Zadru.
Benito Šarić među našim sugrađanima bio je cijenjen i po jedinstvenoj ljubavi i poštovanju prema svojoj davno preminuloj supruzi. Godinama, svakoga dana, doslovno svakoga bez obzira na vrijeme, odlazio je na Gradsko groblje na Ketino posljednje počivalište. Bio je to gospodin kakvih više nema”.

Počivao u miru Božjem.