Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
ZADAR
Tko kaže
da grada ovog nesta
ispod neba?
Staro mu kamenje samo
sazvati treba
na stara mjesta
i bit će grad:
kamen do kamena
ulice povijesne
iako tijesne,
za naša ramena( Zadar, 1945.)
Da ništa drugo osim ove pjesme nije napisao njen autor zaslužio je ući u memoriju Zadra. Ponovio ju je 1951.kao krešendo njegove kultne zbirke Kameni pleteri raspleteni, s kojom je, ustvari, stihovao epopeju uništenom gradu posvećenu. Prekrasni dirljivi stihovi koji su bitno obilježili njegovu literarnu osobnost. Slavko Mikolčević (na fotografiji, op.a.) bio je poznati zadarski pjesnik, kozer, putopisac i humorist ,koji je svojim stvaranjem obogatio zadarsku kulturnu pozornicu. Hvaljen i slavljen, što je zaslužio, no umirovljenjem od javnosti zaboravljen i razočaran životario je u staračkom domu. Umro je 1. prosinca 2008. u 90-oj i bar je njegov ispraćaj na groblju u Belafuži bio dostojan njegova života i stvaranja, što najviše zahvaljujemo nadahnutim riječima Tomislava Marijana Bilosnića:
– Nitko do sada nije kao Slavko napisao tako jednostavne, a kao zastava razvijene stihove o Zadru, tako objektivno gole, a tako životne stihove da se kliktaj njihove mladosti bez prestanka čuje već više od pola stoljeća.
Hvala Slavku na njegovoj posebnoj ljubavi prema Zadru,a Tomislavu, na ovakvom Slavkovom ispraćaju.