Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Uskoro će biti deset godina. Bio je lijep, sunčan dan, pa su ispred kafića Roma na Višnjiku svi stolovi i sve stolice bile popunjene, ali nešto mi je u tom ugođaju smetalo, nešto nedostajalo. Oskvrnjivalo njegovu ljepotu. Nema Buće. Svaki je dan tu sjedio, pijuckao kavu, čitao novine i uživao u razgovoru sa svima, kao i mi s njim. A sad ga više nema. Rekoše mi, kako je umro jučer. Iznenada. Lijepo ga je ispratio zadarski novinar Mario Vuksan:
– Otišao je zadarski trubadur koji se nalazio na fotouspomenama mnogih turista godinama svakog ljeta, zabavljajući ih svakoga dana na Narodnom trgu laganom svirkom na gitari i pjesmom.
Autor jedne od najljepših pjesama našem Zadru Divna je riva mojega grada. S motorićem i malom prikolicom, u kojoj s gitarom i pojačalima, svakog dana od Višnjika do stuba Gradske lože. Pjevali su s njim i domaći i gosti. Pjevao je cijeli grad. Bućo je otišao, a pjesma je ostala. Odzvanja i dalje Trgom i Gradom, njegovom Rivom uspomena na čovjeka ” koji je postao dio zadarske turističke priče i aktivni pripadnik zadarskog klapskog pokreta pa tako i društvenog života “.
Duško Novković Bućo ( na presliku fotografije s klapom Intrade, op.a.) je otišao tamo gdje ćemo svi otići. Umjesto njega u vječnost živi Divna je riva mojega grada. Kroz nju i on. Veliko hvala Bućinim unucima Frani i Matiji Stipanu, koji su omogućili ovu Bućinu fotografiju. Pozdrav i njihovoj sestri Tei. Zdravi i zadovoljni bili!
Privitak:
U petak 3.listopada u Kožinu je predstavljena monumentalna monografija Kožino. S njezina predstavljanja evo zanimljivih otkrića poznatog zadarskog arheologa Nikole Jakšića, koji je ustvrdio, kako je Kožino dobilo ime po zadarskom plemiću Koži iz obitelji Saladin, koji je tu u 14. stoljeću imao posjede. Drugi vrijedni podatak , da se Kožino od Petrčana, kojima je pripadalo, emacipiralo u prvoj polovici 15. stoljeća i postalo samostalno naselje.