Već godinama se u i oko KK Zadar vrte ista lica, imena i isti problemi. Rezultati osciliraju, a financije su uvijek negdje između predstečaja i “novog početka”, ali jedno ostaje konstantno – ljudi koji vode Klub, ili se barem prave da ga vode.
Nadzorni odbor broji više članova nego što ih zna prosječni navijač po imenu. Kad se pogleda tko sjedi u tim foteljama i koja su im zaduženja, teško je pronaći stvarne rezultate. Još teže konkretne poteze. Najlakše – tišinu.
Direktori se mijenjaju češće nego treneri, ali nitko nikad nije odgovoran. Znalo se dogoditi da se direktor smijeni bez objašnjenja, te da se imenuju novi – uz natječaj koji više sliči na “lažnu kulisu”.
Klub je godinama ovisan o gradskom novcu, a upravo taj novac osigurava da se uhljebi, jer nema bolje riječi, ne miču s mjesta. Nema plana i strategije, ali plaće stižu. I to na vrijeme.
KK Zadar nije ničije privatno vlasništvo. To je klub Grada, ljudi i povijesti. A trenutno izgleda kao privatna firma s viškom funkcija i manjkom odgovornosti. Kad će se prestati tolerirati da se dužnosti u Klubu dijele kao političke nagrade, a ne kao priznanja za stručnost?
Navijači to vide. Ali sustav ostaje isti, vrijeme je da netko kaže – dosta.