Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Sjećate li se poznate Zadranke Marije Delfin? Sigurno se nitko gospođe pod tim imenom i prezimenom ne sjeća, a pogotovo ne kao poznate Zadranke. Dakako, osim članova njene obitelji. No gospođe Meri Košta mnogi se sjećaju, a to je ista osoba. Rođenjem Šibenčanka, najvećim dijelom života i djelovanja Zadranka. Vrlo poštovana. Sve su, gotovo sve, društvene dužnosnice u dobu nakon drugog svjetskog rata morale biti drugarice. Takve su bile političke smjernice. Među svima njima jedino je ona bila gospođa i svi koji smo je poznavali i susretali zvali smo ju samo gospođa Meri Košta (na fotografiji sa sinom Juricom i suprugom Nikicom, op.a.). Bila je velika vjernica i s tim se javno ponosila. Vlastima je to smetalo, jer nije bilo primjereno za jednu pedagošku dužnosnicu, no ona je ostala nepokolebljiva:
– Imate li što zamjeriti mome radu? Namećem li ikome svoju vjeru? Onda me pustite da ju živim!
I pustili su ju. Marija Meri Košta ponašala se doista kao prava gospođa i nikako se nije uklapala u ono drugarica. Bila je i prva nastavnica u zadarskim školama s diplomom visoke škole za tjelesnu kulturu, a s Milanom Filipijem, također poznatim i sportskim dužnosnikom, je 1948. sudjelovala na Sveslavenskom sletu u Pragu i to kao instruktorica jugoslavenske ženske vrste. Također je, uz Vinku Lovričević, jedina žena među utemeljiteljima godinu dana kasnije (1949.) ” Gimnastičkog kluba Zadar “. Ova iznimna žena napustila nas je prije 30 godina 1995. s 81 godinom života. Samosvjesna i neopterećena, tiha, skromna, nenametljiva, a primjerno radišna stvarala je za naš grad velike stvari, a nagrade su je uglavnom mimoilazile (nije ni marila za njima). Nije se uklapala, nije se htjela uklopiti. Držala se svojih svjetonazora od koji ni po koju cijenu nije htjela odstupiti. Zato nam je svima bila uzor i zato smo je svi voljeli.