– Slikaj, slikaj, neka se vidi ova sramota! Ovo je nekad bila najbolja pijaca u državi, a sada je ovdi ka’ na groblju! Di je ovaj svit, što se događa, biće u centrima kupuju onu blitvu i salazu stare po misec dana, a kod nas jesve friško. ALi, vidite, nema ni pasa! – dovikivala je za nama jedna prodavačica jutros na pijaci na Poluotoku.
Doista, iako je pijaca zimi uglavnom prazna, jutros smo ipak očekivali nešto više kupaca. Međutim, svatko tko je danas došđao, ostao je zatečen – nigdi pasa, kako nam je rekla i gospođa Anka.
Prošli smo kroz pijacu i malo kasnije, raačunajuči doći će svuta, pa u devet, i deset i još kasnije, ali situacija je uvijek bila ista – nigdje nikoga.
Žalosna je ovo slika za jednu od najopskrbljenih pijaca, kakva je bila još od svijeg otvaranja davnih gdina, nadaleko poznata po svježem voću i povrću s obližnjih i Ravnih kotara.
I ne samo to, pijaca je oduvijek bila stjecište mnogih ljudia, mjesto dobre ćakule i svakodnevnog đira, makar i ništa ne kupili.
Naime, u ona dobra stara vremean dok pijaca još nije izgledala kao da je “ratno stanje”, bilo je Zadrana koji su odlazak na pijacu doživljavali kao svoj dnevni ritual iako ne b pazarili, ali bi vidjeli svoje poznanike, ekipu s briškule ili proćakulali s prodavačima.
Na Staru godinu, pak, od tolike gužve nisi mogao ni proći – morao si u redu čekati za friško povrće ako si želio uz meso imati i kakav prilog.
Danas je zadarska pijaca, iako jedan od simbola grada, sablasno prazna, pa asmo i mi jutros na prste jedne ruke mogli nabrojati Zadrane koji su ovdje došli nešto kupiti. Prodavačice se ipak nadaju boljim danima, a oni će, na žalost, doći – tek na ljeto.
