Dobar vam dan dobri i loši ljudi zdravi i zadovoljni bili.
Sjećate li se Studentskog kluba, koji je otvoren daleke 1963.? Nalazio se preko puta Foto Vjeke, gdje je do prije nekoliko godina bio lijepi kafić Atrij. Kluba odavno nema, a sjećanje na njega i dalje živi posebice kroz dvije osobe koje su mu bile svakodnevni inventar, simboli. Dolazili su tu gotovo redovito i drugi Zadrani kao Sefi, Branko Stojaković, Kemal Mustajbegović, Mladen Rodolović Mrlja, Antun Travirka, Stojan Vučičević, Pero Mijoš, Luko Paljetak i drugi, ali gospođa Ljubica Miškić i klapa Ivice Maštruka tu je bila najredovitija i između njih postojala je neka duboka prisna veza kao između majke i njene djece. Od te obitelji danas su među nama, nažalost, samo Ljubica i Ivica. Zdravko Artić, Jandre Širinić i Mišo Miljanić prerano su nas napustili. Gospođa Ljubica živi u devedeset petoj pa joj ovu crticu upućujem kao čestitku i zahvalu, jer i ja sam kod nje svraćao i na dug, kao mnogi drugi studenti, uživao u njenoj spizi i dobroti.
A evo i djela priče o simbiozi gospođe Ljubice i Maštrukove klape. Nije se mogao dogoditi niti jedan dan da njih četiri ne dođu kod tete Ljubice na prozivku. Koliki su ovisnici bili najbolje pokazuje primjer s Ivicom. Kako bi konačno diplomirao zarekao se da mjesec dana neće dolaziti. Nije izdržao. Svratio je i to u pidžami, kako bi Klub bar omirišao i otišao učiti. Posebice je duboka veza bila između Ljubice i Jandre. U Klubu je čak pripreman Jandrin pir s njegovom Vesnom, a Ljubica im je bila kuma, da bi Jandre kumstvo uzvratio Ljubičinoj kćeri Kamenki. Eto, od te legendarne studentske klupske klape samo su još ovdje Ivica i Ljubica, koja mi je, svojedobno kazala, kako je od cijelog njena dugog radnog vijeka najljepše joj bilo u Studentskom klubu.