Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Abdulah Seferović Sefi označio ga je kao “izrazitog predstavnika naivne fotografije, koji je umjesto umjetničkih težnji ponudio sadržajnu zanimljivost”, a Ivica Nevešćanin o njemu je napisao kako je “svoju strast prema fotografiji pretvorio u originalni amaterski izraz neprocjenjive dokumentarističke vrijednosti”. Mene je pak posebice dojmio izložbom fotografija pedesetak poznatih Zadrana snimljenih s leđa i to svaku sa samo jednim snimkom . Nije bilo nizanja snimaka pa odabiranja, što njegovim fotografijama daje originalnost, pa držim kako je Petar Goić pionir takvog fotografskog izražavanja u nas. Također je sve fotografije oplemenjivao legendom, od kojih su neke, kao ova duboko misaone “Na putu prema sebi”. Govoreći o svojoj izložbi od prije 30 godina, koju je 1996. priredio u crkvici sv. Petra i Andrije Starog, izložbenom prostoru kojeg je često koristio, kazao je kako, se pravi građani prepoznaju i sprijeda i straga, a reče i “neki bolje izgledaju s leđa nego s lica, jer im se ne vide oči, a one su ogledalo duše”. Šalio se, dakako, jer šali je inače sklon bio, ali rekao je istinu, a ona je najbolja u šalu zaogrnuta. Uz njegovo ime i prezime redovito je išlo i dodatak Stanarac. Bio je poznata osoba zadarskog javnog života, posebice kroz fotografiju s kojom se počeo baviti još kao desetogodišnjak 1937. i nastavio do konca života, priredivši desetak izložbi. Umro je 2012. u 85. godini života.
Triska Ane Vukić
Našu Anu Vukić svi znaju kao osebujnu osobu, u svemu svoju, originalnu. Najpoznatija nam je kao suvremena inovatorska ugostiteljsko – turistička djelatnica i iz tog područja njezina inače vrlo širokog djelovanja jedan je događaj doista originalan. Redoviti joj gost i prijatelj iz Njemačke negdje je čuo za naš dalmatinski izraz triska i zamolio Anu da mu pojasni. Ana mu je odmah prilijepila uz odgovor “Das ist triska”, a nama ” Kako sam mu je mogla bolje objasniti, a da je dobro zapamti?”.