Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Ova istinita, a gotovo nevjerojatna priča iz prvih je godina nakon Drugog svjetskog rata koja se dogodila u našem gradu. Negdje polovicom 50-ih kada se iz inozemstva počelo više dolaziti u Zadar, došao je i jedan gost iz Italije. Svratio je u Banku i kod našeg poznatog sugrađanina Ive Ruševa (napustio nas je koncem prošle godine) informirao se je li još živ Đuro Ćiveta, prije i tada najpoznatiji i najomiljeniji zadarski oriđinal, uz to i među najpoznatijim gradskim nosačima. Kad je saznao da je s Đurom sve uredu, podigao je novac i Ivi Ruševu ispričao, kako je on za rata u Zadru bio marescialo koji je predvodio “streljenje” Đurino. Đuri su namjestili da ukrade kruh, vezali ga za “kampanjolu” i odvezli u šumu kod Filipjakova. Stavili su mu povez na oči i zapucali. Metci su, dakako, bili “ćorci”. Nakon “streljanja” Đuro je pao na zemlju, a taj marescialo mu je prišao, gurnuo ga nogom i rekao neka ustane. Đuro je odgovorio:
– Lasciami in pace. Io sono morto (Ostavi me na miru. Ja sam mrtav.).
Ispričavši tu neugodnu “psinu”, Talijan se ispričao, kako mu je žao što se tako zbilo, a novac kojeg je kod Ruševa podigao, sto tisuća lira, ostavio je neka ih Ivo uruči Đuri Ćiveti, što je i učinjeno. Đuro već dugo nije među nama, a ovjekovječio ga je triptihom poznati zadarski multimedijski umjetnik Joso Špralja (na fotografiji jedna slika iz tog triptiha, op.a.) u knjizi Abdulaha Seferovića Sefija Stari Zadar gospodar zlata i srebra. Kako je Đuri bilo prezime ne znam pouzdano, jer Ćiveta (približnog značenja Živahan ) mu je bio nadimak. Načuo sam da je bio Banić.
Privitak: Vjernik
Jedan naš sugrađanin doista nema sreće u životu, a ipak je veliki vjernik. Supruga mu je umrla relativno mlada, a sin mu se objesio. Usprkos tomu on ipak redovito ide u crkvu i Bogu se moli. Mnogi mu se znanci čude: “Kako može biti toliko zaslijepljen vjerom i nerazuman te i dalje vjerovati ?”. Može, jer do vjere se ne dolazi razumom, nego srcem.