Baš je sve bilo kako je i trebalo biti na dan održavanja Jedriličarske regate Svetko Perković. Puni je to naziv uz koji valja dodati da je regata humanitarne naravi, a odmah i da nije to bio samo plov po Zadarskom kanalu nego se na Vitrenjaku šušur počeo događati malo iza podneva u subotu, 13. lipnja 2026. I potrajao je…
– Sve je bilo i više nego dobro. Puno prijavljenih, puno je jedrilica isplovilo i nadmetalo se na regatnom polju u Zadarskom kanalu, jedrilo se tako da se „dotaknu“ i Puntamika i Foša. Hvala svima od srca, kazao je Antonio Zubčić.
Humanitarnom regatom obilježena je i peta godišnjica smrti Svetka Perkovića, dugogodišnjeg ravnatelja Pomorske škole Zadar, neprežaljenoga našega sugrađanina, velikoga čovjeka koji je u brojnim djelatnostima i aktivnostima dao neprocjenjiv doprinos razvoju školstva, te uopće razvoju grada Zadra.
Regata je održana u organizaciji Pomorskog učilišta Sea Licence i obitelji Perković, uz potporu Grada Zadra, Zadarske županije, Društva Propela, čiji je Svetko Perković bio osnivač i član, te pod pokroviteljstvom Jedriličarskog kluba Uskok. Prikupljeni novac, predviđeno je, namijenjen je Osnovnoj školi Voštarnica.
– Na startnoj liniji bilo je 28 jedrilica, kaže Marin Jakovčev koji je u ime JK Uskok vješto koordinirao sva zbivanja na moru.
U ukupnom redoslijedu prvo je mjesto odnijela posada na jedrilici Babalu.
– Rado smo se odazvali ovom događaju. Vrijeme i uvjeti na moru, nešto maestrala, bili su idealni za regatu ovakvoga tipa. Malo smo jedrili uz vitar, malo niz vitar i dobro je. Na jedrilici smo imali i troje djece, neka i oni osjete kako je na regati, kaže Luka Milardović.
Na Babaluu je kormilar Marko Gabre, a u posadi je i Marin Kljaić. Potonji je kineziolog, radi u – Pomorskoj školi.
– Naš neumrli Svetko gromada je od čovjeka. Naravno da smo ponosni što smo sudjelovali i što smo pobijedili, te doprinijeli humanitarnom karakteru regate, rakao je Kljaić.
Bilo je puno zanimljivo na moru. Jedrilice ovakve i onakve, a među njima i četiri Uskokova J 70. U ukupnom redoslijedu upravo je na jednom od njih, nazvanom Nevera, bila klupska posada koja po zbroju godina života jedva da bi dosegla nekog jedriličarka u relativno mlađoj dobi.
– Ha, mi smo na koncu bili treći ukupno! Jesmo zadovoljni? Jesmo, kaže Maroje Morožin, kormilar.
Uza se imao je još Vitu Erceg i Petra Borčića.
– Vita? Ona je reprezentativka, iz Opatije je i došla je jer smo je pozvali, objašnjava Maroje.
Vita, netom je završila prvi razred srednje škole, ustala je rano i s djedom Vilimom Nakrstom iz Opatije doputovala u Zadar. Na regatu.
– Kad su me pozvali, nisam previše razmišljala. Volim jedriti u Zadru, a Maroje i Petar izvrsni su kolege. Štio sam bila? Paaaa, taktičarka!
I tako, Nevera je bila u sigurnim rukama jedne dame.
– Slušali su, nema što! Da je sve bilo OK potvrđuje naše treće mjesto ukupno, zaključila je Vita.
No, Maroje i Petar nisu samo jedrili. Skupa s kolegama iz kluba, Šimunom Protićem, Adrianom Milerom, Tinom Bilanom, Šimunom Matulićem i drugima pripremali su bove, ostalu opremu i sve što je trebalo za regatu.
– Rošpa!? Majko moja, pripremam je godinama i evo, sad je prvi put na regati. Nije još do kraja pripremljena, ima tu posla, ali bila je u konkurenciji, kaže Antonio Zubčić.
No, na Rošpi nije jedrio on. Kormilar je bio čovjek iz – Sarajeva!
– Je, doputovao sam samo za regatu! Reko’, kad je za Svetka, eto i mene, veli Damir Lucević.
Damir je bio na kormilu, a u posadi još…
– Dama, zove se Fani. Ma, sjajno je. Živim u Sarajevu, imam neke tvrtke, jednu i ovdje, imam tri broda, jedrim od malih nogu, ali ono baš za pravo od 2001. Antonija sam upoznao prije dvije godine i postali smo i prijatelji. Rekao mi je sve, tko je bio pokojni Svetko i što je sve u životu napravio. Pa kako nećeš doći takvom čovjeku u spomen zajedriti i biti dio humanitarne priče.
Udrugu Kanata, pak, na regati je zastupala posada je drvenom brodu Slavica, s latinskim jedrom. Kormilario je Paolo Tičina, negdašnji košarkaš.
– Izvrsno je bilo. Veliki je ovo događaj i veliki doživljaj, kazao je Paolo.
U posadi mu je najmlađi član bio Tino Bilan, nećak, inače polaznik Škole jedrenja.
– Dali su mi da budem taktičar. Kako je bilo? Mogu reći da su bili poslušni, zbori Tino.
Kako je koja posada prošla u ukupnom redoslijedu, kako po grupama, vidjet ćete. Možda je potrebno spomenuti da je, recimo, Ruzina druga, da je Dušica sa Žarkom Juragom u skupini nadmašila Jonathana Livingstonea 2 s Marijanom Lokmićem, pa da su barba Ivo i Giro u Aldebaranu dojedrili kao 28., da je sudjelovala i jedna posada (Fastnet) sastavljena od učenika Pomorske škole, bili su i sveučilištarci, a mnogi su jedrili i dan prije, na regati On i Ona. Mali kuriozitet je i Giordano Bruno gdje je osim kormilara Rajka Guberinića, ostatak posade pod zamjenicom – One!
Nagrade, priznanja i pljesak, sve su to posade zasluženo primile na ljetnoj pozornici. Ozračje je zagrijao sjajni sastav Fameja, a zabavu su do neslućenih visina podigli iskusni velemajstori majstori pivači i svirači iz grupe Forum.
Gladnih i žednih nije bilo, a Antonio Zubčić kaže da su za taj segment svaki na svoj način bili zaslužni Ante Jureško, Tomislav Bakarić, Martin Junaković, Ante Klarin, Vedran Meštrović, Dubravko Marušić i Jure Grgeč.
Ukupni redoslijed posada možete vidjeti ovdje.
Redoslijed po skupinama pogledajte ovdje.