PERUŠIĆ Nadbiskup Zgrablić posvetio crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Perušiću

Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Perušiću, sakralni spomenik kulture iz 15. st. koja je bila nekadašnja perušićka župna crkva, posvetio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u subotu, 27. lipnja.

Crkvu su srušili pobunjeni Srbi u agresiji na Hrvatsku 1992. godine te se župljani sjećaju tog prizora „boli i nemoći pred razaranjem svetinje koja je bila dio identiteta i duše“ Perušića, rekao je mons. Zgrablić.

Crkva se nalazi na groblju u Perušiću, a izgrađena je i proširena 1684., na mjestu crkve iz 1449. godine, izvorno izgrađene u gotičkom stilu. „Podignuta je na istom mjestu i u istoj formi na kojem je stoljećima stajala kao mjesto molitve, susreta s Bogom, duhovnog života mnogih naraštaja i znak vjere naših predaka“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je kako obred posvete crkve podsjeća da „prava Crkva nisu samo zidovi, nego vjernici, živo kamenje od kojega Bog gradi svoj duhovni hram u kojem On prebiva“, podsjetivši na poticaj apostola Petra: „I sami se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni dom“.

„Kad Crkva posvećuje neku građevinu, ona ne slavi samo dovršetak građevinskih radova, nego prije svega zahvaljuje Bogu za narod koji se u toj crkvi okuplja. Posvećeni zidovi i oltar imaju duboko značenje jer čine vidljivom Crkvu koja tu živi. Ta građevina svjedoči da Bog prebiva među svojim narodom, da je Krist i danas prisutan među onima koji se okupljaju u njegovo ime“, naglasio je nadbiskup, poručivši da je posveta crkve poziv svakome da dopusti Bogu da nas posvećuje, da obnavlja naše živote, osobna duhovna stradanja, obitelji i župnu zajednicu.

Ta obnovljena crkva svjedoči „da se vjera i duh jednog naroda ne može uništiti rušenjem zidova. Mogu se razoriti građevine, spaliti kuće, rastjerati stanovništvo, uništiti spomenici. Ali, ostaje vjera koja živi u ljudskom srcu. Zato je obnova te crkve više od arhitektonskog pothvata. Ona pokazuje da ljudi perušićkog kraja nisu dopustili da ih zarobi mržnja, da ih prošlost pretvori u zatočenike gorčine, da razaranje bude zadnja stranica njihove povijesti“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da je dan posvete crkve „ispunjen osjećajima molitve, zahvalnosti, radosti, ponosa, ali i sjećanja“.

Podsjetio je na misao pape Franje kako je za obnovu potrebno više snage nego za gradnju. „Rušiti je lako. Graditi zahtijeva strpljenje, ljubav, žrtvu i ustrajnost. Još je veća snaga potrebna za ponovno podizanje onoga što je bilo razoreno. Takvu snagu daje Duh Sveti, veliki graditelj ljudskih srca i zajednica“, rekao je nadbiskup. Naglasio je da crkva ne čuva uspomenu na sukobe, nego otvara put prema budućnosti. „Crkva je mjesto gdje se, osnaženi Božjim Duhom, pročišćuje memorija od mržnje, netrpeljivosti, isključivosti i želje za osvetom. Crkva je kuća u kojoj učimo gledati jedni druge kao braću i sestre istoga Boga Oca, dom u kojem Krist liječi rane srca, u kojem čovjek otkriva da je, u snazi Duha Svetoga, oproštenje snažnije od osvete i da je ljubav snažnija od mržnje“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši da je ta crkva otvorena svima, kao kuća pomirenja i mjesto gdje se gradi kultura susreta i oproštenja.

Obred posvete počeo je škropljenjem blagoslovljenom vodom kamenog oltara i zidova, na kojima je nadbiskup kasnije svetim uljem pomazao i četiri znaka križa. Nakon Službe Riječi, don Dario Matak je pjevao Litanije svih svetih, zazivajući zagovor proslavljene Crkve. Zatim je nadbiskup posvetio oltar, mažući ga svetim uljem i kadeći tamjanom, čijih je pet velikih zrna gorjelo na oltaru za vrijeme pjevanja pjesme. Oltar je „srce crkve na kojem se slavi euharistija, mjesto na kojem se susreću nebo i zemlja, gdje Krist ostaje trajno prisutan među svojim narodom“, rekao je mons. Zgrablić.

U duhu naslovnice crkve, nadbiskup je rekao da „Marijino uznesenje na nebo govori o konačnoj pobjedi Božje milosti i o čovjekovom dostojanstvu koje Bog želi uzdići u svoju slavu. Kao što je Marija bila uzdignuta u slavu neba, tako i ta crkva, podignuta iz ruševina, svjedoči da Bog uvijek vodi prema novom životu. Kao što je Marija ostala vjerna Bogu u najtežim trenucima, i vjernici perušićkog kraja ostali su vjerni katoličkoj vjeri i svom identitetu kroz godine stradanja i obnove“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio Bogu „za sve koji su radom, stručnošću, zauzetošću i ljubavlju pridonijeli ostvarenju toga velikog djela: djelatnicima Konzervatorskog odjela u Zadru koji su pratili obnovu i čuvali izvornu vrijednost crkve, Ministarstvu kulture i medija RH koje je prepoznalo važnost očuvanja baštine i poduprlo njenu obnovu, svim dobročiniteljima, donatorima, ustanovama i pojedincima koji su svojim prilozima sudjelovali u tom djelu“ te projektnom uredu Denmar, projektantu Željku Čirjaku, izvođaču radova, poduzeću Bino commerce, Marku i Luki Šoša, nadzornim inženjerima, obrtnicima i svim graditeljima „koji su znanjem i marljivim radom vratili ljepotu tom svetom zdanju“. Zahvalio je i svim župnicima, osobito don Alojziju Kneževiću, sadašnjem župniku, „koji su tijekom godina nosili teret obnove, hrabrili zajednicu, prikupljali sredstva i ustrajno vodili taj zahtjevni projekt“ te župljanima koji su molitvom, radom, strpljenjem i ljubavlju pratili svaki korak toga puta.

Poželio je da ta crkva „podsjeća da se zidovi mogu srušiti, ali živa Crkva koju Krist gradi ostaje. Neka nas poučava da se povijest može raniti, ali se ne može izbrisati. Neka nam svjedoči da se ljepota može obnoviti i da život uvijek pronalazi novi put“, poručio je mons. Zgrablić, potaknuvši da i svoje duše gradimo na čvrstom temelju, Kristu, koji ne može biti srušen prolaznošću vremena ni ljudskom zloćom.

Župnik Knežević zahvalio je Zadarskoj nadbiskupiji za sve učinjeno od početka obnove crkve, Gradu Benkovcu, gradonačelniku Tomislavu Buliću i njegovim prethodnicima te Marinu Ćurkoviću koji je, dok je donedavno bio ravnatelj Zavičajnog muzeja Benkovac, vodio kompletnu dokumentaciju (papirologiju) obnove te crkve u kojoj je Ćurković i kršten. “Zahvaljujem na njegovom trudu, i njegovim suradnicima u Zavičajnom muzeju Benkovac. Župnici su samo trebali doći, pečatirati i potpisati ono što je Marin spremio, imao je korespondenciju s Ministarstvom”, rekao je don Alojz.

Župnik je zahvalio i Ivici Brkiću, kamenoklesaru, za postavljanje menze oltara, križeva i posvetne ploče na zidu na ulazu crkve, svim dobročiniteljima, župljanima i vjernicima iz drugih mjesta koji su dali doprinos za izgradnju crkve.

Zahvalio je i župljanima koji su, kad se crkva počela obnavljati, počistili mjesto ruševine i prikupili sav srušeni kamen crkve i ostalo što je trebalo te je crkva u cijelosti izgrađena od kamena crkve od kojeg je bila izgrađena i prije rušenja. “Trebalo je samo kupiti malo nove sedre i novi crijep za krov, ostalo je sve od kamena kojeg su župljani prikupili”, istaknuo je don Alojz.

Don Alojz je najavio da će uskoro, nakon posvete crkve, zazvoniti i dva zvona, a naručeno je i novo, najmanje zvono, iz Italije. Na zvonima će biti prizori članova Svete obitelji. Na najvećem zvonu koje je išlo na restauraciju je lik Blažene Djevice Marije, na najmanjem koje će biti na vrhu crkve će biti lik sv. Josipa, a na srednjem zvonu će biti lik Isusa Krista.

Don Alojz je zahvalio i ženama koje su čistile crkvu i sve pripremile ususret posveti crkve te zboru iz Draga i Lisičića koji su pjevali na misi. Povelju o posveti crkve potpisali su nadbiskup Zgrablić, župnik Knežević te župljani Petar Ljutić i Vedrana Kamber.

Tekst Povelje o posveti crkve glasi:

“U ime Oca, Sina i Duha Svetoga, amen.

Povelja o posveti crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Perušiću Benkovačkom. Na slavu Boga Svevišnjega i čast Presvete Bogorodice Marije, dana 27. lipnja, Godine Gospodnje, 2026.

U vrijeme pontifikata Svetog oca Lava XIV., za vrijeme službe župnika don Alojza Kneževića, mi – Milan Zgrablić, nadbiskup zadarski, po milosti Božjoj i voljom Svete stolice, svečano smo posvetili ovu crkvu u mjestu Perušić u Zadarskoj nadbiskupiji, posvećenu Uznesenju Blažene Djevice Marije.

Ova crkva sagrađena je i proširena trudom i vjerom Božjeg puka Godine Gospodnje 1684., na mjestu prethodne iz 15. stoljeća, ali je srušena i oskvrnjena u vihoru Domovinskog rata 1992. godine.

No, vjerom, nadom i ljubavlju svojih vjernika, Zadarske nadbiskupije, uz potporu Vlade Republike Hrvatske, grada Benkovca i dobročinitelja, crkva je nanovo sagrađena na temelju prethodne, Godine Gospodnje 2025. te je ponovno postala dom molitve i Božje prisutnosti među narodom ovog kraja.

U ovoj svečanoj liturgiji, prema drevnoj predaji i obredu Svete Crkve, posvetili smo ovu crkvu, prinijeli presvetu Euharistiju i položili ovu Povelju, kao trajni spomen posvete i znak vjere Crkve u njezinog Gospodina Isusa Krista.

Neka ova sveta kuća bude mjesto u kojem će se Božji narod sabirati na slavljenje svetih otajstava, slušanje Riječi Božje, prinošenje molitava i duhovnih žrtava te stjecanje milosti i mira, kako bi se na koncu života prispjelo u Kraljevstvo nebesko i u vječnu radost.

U Perušiću, na dan posvete, uz nazočnost vjernog puka Božjega. Potpisuju: don Alojz Knežević, župnik, mons. Milan Zgrablić, zadarski nadbiskup, predstavnici župe Petar Ljutić i Vedrana Kamber”, stoji na stranici Zadarske nadbiskupije.