POKRENUTA PETICIJA Klasić: Postoji li stvarna pravna ili stručna prepreka da Kožinski bori postanu park-šuma?

Gradska vijećnica DOMiNO-a Blanka Klasić s mještanima Dikla i Kožina bori se za očuvanje borove šume Peruština između Dikla i Kožina, za koje kaže da je posljednji veći netaknuti prirodni pojas uz obalu na području grada Zadra.

Napominje kako je početkom godine Mjesni odbor Kožino pokrenuo peticiju kojom se tražila zaštita ovog prostora kroz V. izmjene i dopune Prostornog plana Grada Zadra, odnosno njegova prenamjena u sportsku i rekreacijsku zelenu zonu te da predsjednik Mjesnog odbora Marijo Medić  ističe kako smatra da je taj prijedlog prihvaćen, da ga je Grad uvažio te da proglašenje park-šume nije realno:

– Istodobno je pokrenuta nova građanska inicijativa koja traži proglašenje Kožinskih bora park-šumom, uz zadržavanje prostora u vlasništvu Republike Hrvatske. Pritom želim naglasiti kako ova inicijativa ne traži prijenos vlasništva na Grad Zadar. Naprotiv, predlaže da vlasništvo ostane Republici Hrvatskoj, dok bi Grad, kroz institut služnosti ili drugi odgovarajući pravni model, mogao upravljati prostorom u javnom interesu. Time zaštita prirode i korištenje prostora za građane ne bi bili suprotstavljeni, nego usklađeni ciljevi, pojasnila je vijećnica.

Dodaje kako predsjednik Mjesnog odbora navodi kako je proglašenje park-šume „nerealno” i da druga peticija ima „neostvarive uvjete”, ali pritom nisu navedeni nikakvi konkretni stručni ni pravni razlozi za takvu tvrdnju, no s druge strane, Hrvatska već ima brojne park-šume poput Musapstana, Marjana i Maksimira, što pokazuje da takav model zaštite postoji i primjenjuje se kada za to postoje zakonski uvjeti.

Stoga vijećnicu zanima – postoje li danas konkretne zakonske ili stručne prepreke za pokretanje postupka proglašenja Kožinskih bora park-šumom ili takve prepreke zapravo ne postoje?

– I drugo, zašto se u javnoj raspravi gotovo uopće ne govori o modelu prema kojem bi vlasništvo ostalo Republici Hrvatskoj, a Grad imao pravo služnosti i upravljanja prostorom u interesu građana? Zašto se građanima predstavlja kao da postoji izbor samo između izmjena Prostornog plana i park-šume, kada postoji mogućnost da se istodobno osigura i trajna zaštita prostora i njegovo korištenje za javne potrebe? Građani danas ne traže još jedno obećanje da će se šuma štititi. Traže jasan odgovor postoji li stvarna pravna ili stručna prepreka da Kožinski bori postanu park-šuma ili taj model nikada nije ozbiljno razmotren. Ako su Musapstan, Marjan i Maksimir dokaz da Republika Hrvatska zna i može zaštititi najvrjednije prirodne prostore ovim institutom, zašto bi upravo Kožinski bori bili iznimka? Ako takvih prepreka nema, hoće li Grad Zadar stati iza modela koji pruža najviši stupanj trajne zaštite ili će se zadovoljiti prostorno-planskim rješenjem koje neka buduća izmjena može ponovno promijeniti? Smatram da građani Zadra zaslužuju jasan odgovor na to pitanje, poručuje Klasić.