Na Sveučilištu u Zadru danas je prvi put obilježen Međunarodni dan špilja i krša, kojim Međunarodna unija za speleologiju želi podići svijest o važnosti ovog fenomena te educirati javnost o svim dobrobitima i mogućim opasnostima s kojima se suočava. Ovom prilikom na Sveučilištu su održana dva predavanja te su predstavljeni znanstveni projekti koji se provode na Sveučilištu, a vezani su za špilje i krš Hrvatske – FIRE-SCAPE, IceLink, PraDalmacija, MOKRO, PALRES i QUEECAD.
– Međunarodni dan špilja i krša odabran je kao jedan od načina da se podigne globalna svijest o važnosti krša. Pod kršem je jedna petina svjetskog kopna koja nije prekrivena ledom, a o opskrbi vodom iz krških vodonosnika ovisi oko milijarda ljudi. U Hrvatskoj je taj omjer još veći, jer je oko 50 posto kopnene površine pod kršem, cijeli ovaj naš dio dinarskog krša negdje do Karlovca. Nažalost, javnost se nedavno mogla upoznati s osjetljivošću ovog područja kroz problematiku zagađenja za koje još ne znamo kakve će biti posljedice. Krš je posebno specifičan i osjetljiv jer se brzine i smjerovi voda, pa i zagađivala, ne mogu predvidjeti kao u aluvijalnim vodonosnicima na sjeveru Hrvatske. Krški vodonosnik je potpuno heterogen, neke generalne smjerove podzemnih voda znamo, ali s obzirom na promjenu količine oborina, sušu ili poplave ti smjerovi se mogu potpuno promijeniti, kaže prof. dr. sc. Maša Surić s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru.
Znanstveni interes predavača na Sveučilištu u Zadru od samog je osnutka usmjeren na istraživanje krša, o čemu svjedoče predstavljeni projekti. FIRE-SCAPE – „Višerezolucijsko modeliranje postpožarne erozije tla u krškom planinskom području“ usmjeren je na istraživanje utjecaja požara na eroziju tla u krškim planinskim područjima, s posebnim naglaskom na širi prostor Parka prirode Biokovo. U projektu IceLink Centar za geoprostorne tehnologije, primjenom LiDAR 3D skeniranja i UAV snimanja, istražuje perenijalni led u jamskim sustavima kao arhiv klimatskih promjena i njegov značaj za opstanak stočarskih zajednica tijekom razdoblja suša.
„PraDalmacija – Prapovijesni krajolik sjeverne Dalmacije“ orijentiran je na proučavanje prapovijesnog krajolika sjeverne Dalmacije, s posebnim naglaskom na krške fenomene, špilje i prapovijesna nalazišta u regiji kroz istraživanja četiri lokaliteta: Vlakno, Kozja peć, Pećina u Ždrilu i Vaganačka pećina. MOKRO (Mijene okoliša krškog priobalja tijekom mlađeg kvartara) ima za cilj istraživanje promjena okoliša u krškim priobalnim područjima, uključujući speleološke objekte i biospeleološka istraživanja, primjerice u špilji Modrič. PALRES (Paleogeografska rekonstrukcija okoliša: Jezera) rekonstruira okoliš i klimatske promjene u prošlosti, uz proučavanje sedrenih barijera i jezera na krškim područjima, a u projektu QUEECAD (Quaternary Environmental Evolution archived in Croatian Cave Deposits – Evolucija okoliša tijekom kvartara zabilježena u naslagama hrvatskih špilja) glavni je cilj rekonstrukcija klimatskih i okolišnih promjena tijekom kvartara proučavanjem špiljskih sedimenata, siga i drugih naslaga u hrvatskom kršu.
Nakon predstavljanja projekara prof. dr. sc. Neven Bočić s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu na predavanju „Hrvatski krš“ istaknuo je njegova glavna obilježja, posljednje spoznaje te teme koje intrigiraju znanstvenike od početka proučavanja do danas. Zahvaljujući ranim istraživanjima dinarskog krša, neki su pojmovi iz našeg područja ušli u svjetsku terminologiju.
– Hrvatski krš je u najvećem dijelu dio dinarskog krša te su njegova obilježja posljedica dugotrajne geološke evolucije. Imamo četiri otkrivene jame dublje od tisuću metara, sve na Velebitu, dosta njih koje su blizu te dubine, kao i prilično duge špilje od kojih je najduža Crnopac sa svojih više od 68 kilometara. Dio krša potopljen je u Jadranskom moru, pa je tako jedno krško polje kod Kvarnera sa svojih više od 800 kvadratnih kilometara najveće krško polje u Dinaridima, istaknuo je Bočić.
Završno je Marija Petry održala predavanje „PP Velebit – priča o kršu“.
