DOBRI DUH GRADA S HARMONIKOM Voljeli su ga i Zadrani i došljaci, svih je razveseljavao
Drago Marić
Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
On, harmonika i kutija od postola na novom dijelu Kalelarge ispred izloga u kojem se nude kupaći kostimi za žene. Berekin, lijepu je lokaciju za svoje sviranje odabrao, jer zaustavit će se ispred takve prodajne ponude mnogi Zadrani, također i turisti, za kojih je posebno bio atrakcija, pa će se i nešto više zaraditi. Došao bi na to svoje omiljeno mjesto redovito oko 11 sati i rastezao harmoniku oko sat vremena, a onda natrag u Dom sv. Frane na ručak, jer tamo je štićenik gotovo pola svog života. Volio je pozornost, ali je bio skroman i zadovoljan s malim dobitkom. Govorio je:
– Sviranje je moj život. Bez harmonike ne mogu. Ona mi je ká zrak kojeg dišem, moja najbolja prijateljica. Kad sam s njom, svi smo sritni, i ja i Zadar i turisti. Harmonika najbolje dušu otvara i privlači prolaznike, a oni me nagrađuju s ponešto šoldi pa sam zadovoljan. Glavno da mogu kupit španjulete, koje volim ká i harmoniku, a ako mi koji šold ostane, podilim s mojima u Domu.
Svi su ga u gradu znali samo kao Nina, a on je Antonio Nino Potočnjak, iz Ražanca, otkud su svi naši Potočnjaci. Nino više među nama nije. Umro je 28. prosinca prošle godine u 84. godini života, a dva dana kasnije ukopan je u njegovoj postojbini Ražancu.
Nogomet obvezan predmet u gimnaziji
Nedavno je NK Bačka u Subotici proslavila 125. godišnjicu kao prvi hrvatski službeno registrirani nogometni klub 1901. godine. U kontekstu toga, Zadrani su nogomet počeli igrati još 1895., ne kroz registrirani klub, ali su počeli i o tomu u “Il Dalmati ” stoji, da su 25. siječnja 1895. na Bokanjcu, na omeđenom prostoru – igralištu, sedamdeset učenika zadarske gimnazije igrali nogomet unutar nastave tjelesnog odgoja. Taj se dan uzima za početak nogometne igre na zadarskom okružju. Od osobita je značenja, što je od godine 1899. nogomet uveden u nastavni program zadarske gimnazije kao obvezan predmet. Početkom 20. stoljeća nogomet se u Zadru već udomaćio. Godine 1908., primjerice, na igralištu u Ravnicama svake nedjelje su Česi u sastavu austrougarske vojske igrali nogomet u sportskoj opremi i sportskim cipelama, a kako je to područje pripadalo Arbanasima ( Borgo Erizzo ) i arbanaški momci su k njima uskakali. Tako se i kod Arbanasa krenulo s nogometom već te godine, a ” Narodni list ” je u broju 11 od 5. veljače 1910. zabilježio osnivanje ” Hrvatskog sokola ” u Arbanasima, pri kojem je iste godine osnovan nogometni klub ” Zmaj ” u čast nadbiskupu Zmajeviću. Svemu tomu svjedoci su bili pokojni Ante Marušić – Tonać i njegov suigrač u ” Zmaju ” Josip Petani – Švol.
Remek djelo Mikija Savića
Ovih je dana promovirana iznimna knjiga Srce puno Zadra autora Mikija Savića i njen naslov sve govori. Miki je za povod uzeo veliki sportski uspjeh košarkaša Zadra, stavivši fotografiju o tomu na naslovnicu monografije, a što mu je bio povod-poveznica da s knjigom kaža puno više i vrjednije – o 70-godišnjoj povijesti posebne udruge. Miki Savić odavno se ističe kroz sport promoviranjem Udruge osoba oštećena sluha Zadar , a ova monografija svakako je njegovo remek djelo i po ideji i po sadržaju. Čestitamo s uvjerenjem kako Miki s ovim nije rekao sve što ima reći.
