U prostoru Državnog arhiva u Zadru Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru, u okviru projekta SMS („Sjeti me se: valorizacija prostorno-društvenih mijena zadarskog antičkog katastra“), proveo je radionicu „Iz arhiva u krajolik. Tragovi zadarskog prostora između dokumenata, arheologije i sjećanja“. Suradnici na projektu još jednom su sagledali zadarski prostor i njegove promjene iz različitih istraživačkih perspektiva. Pokazali su kako arhivski dokumenti, stare karte, arheološki podaci i osobna sjećanja mogu pomoći u istraživanju prostora i života ljudi, ali i u razumijevanju promjena zadarskog prostora, turizma, poljoprivrede i korištenja zemljišta.
Ravnatelj Državnog arhiva u Zadru doc. dr. sc. Ante Gverić uvodno je rekao kako se ova ustanova diči činjenicom da je među najstarijim kulturnim ustanovama u Hrvatskoj, budući da je prije dvije godine proslavio 400. godišnjicu postojanja.
– Radionica će pokazati da u arhivu mnogi istraživači različitih profila imaju posla, pa tako i arheolozi. Arhiv je kao ustanova nezaobilazna točka u mnogim istraživanjima na različitim poljima općedruštvenog života i djelovanja. Arheolozi koji rade “u zemlji i pod zemljom” trebaju doći i zaviriti u arhiv jer se ovdje nalazi dokumentacija koja će im sigurno olakšati njihova istraživanja, o čemu će u konačnici biti riječi i na ovoj radionici, rekao je Gverić.
Sudionike je pozdravio i rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić, inače i jedan od izlagača, koji je zahvalio djelatnicima Arhiva na podršci koju profesori imaju.
– Bez građe koja se ovdje nalazi mnogi među našim kolegicama i kolegama ne bi mogli ostvariti one znanstvene rezultate koje su postigli. Nema onog ozbiljnog znanstvenika koji se bavi proučavanjem prošlosti istočne obale Jadrana, a da nije posegnuo za gradivom ove institucije. Ako to nije učinio, vrlo je vjerojatno da je njegovo istraživanje bilo manjkavo, rekao je rektor Faričić.
U izlaganju „Stare karte kao izvor za razumijevanje zadarskoga teritorija“ Faričić je govorio o važnosti povijesne kartografije i geografskog pristupa u istraživanju razvoja Zadra i njegova teritorija.
– Stare karte često prikazuju i one podatke koji se ne nalaze u drugim vrstama izvora. Svaku kartu možemo proučavati kao odgovarajući kulturni artefakt jer je nastala u nekom određenom vremenu, ima svoju formu, grafički izričaj te odražava sliku Zemlje ovisno o stupnju geografskih spoznaja, tehnici autora, duhu epohe, ali i naručitelju. Svaka karta je konstrukcija, dakle odraz imaginacije, tj. percepcije prostora, jer nije moguće vjerno preslikati geografsku stvarnost sa sferne i reljefne Zemljine površine u ravninu bez različitih izobličenja, a k tome geografska stvarnost se ne sastoji samo od oku vidljivih elemenata i procesa već je mnogo kompleksnija, a s time i teže dohvatljiva raznim osjetilima i drugim spoznajnim kanalima. Dugo je tijekom prošlosti Zadar prikazivan na kartama sitnog mjerila, maloga formata. Njima nije prethodio nikakav geodetski postupak i zbog toga se ne možemo sasvim pouzdano osloniti na takve kartografske izvore kako bismo utvrdili kako je prostor zaista izgledao. Međutim, s prvim djelomičnim, a zatim i sveobuhvatnim topografskim, katastarskim i hidrografskim izmjerama krajem ranoga novog vijeka i početkom modernog razdoblja učinjen je važan iskorak u kvaliteti i kvantiteti kartografskih prikaza koji su postali važan, štoviše nezaobilazan izvor podataka o društveno-geografskoj preobrazbi fizionomije i funkcionalne organizacije zadarskoga prostora, istaknuo je rektor Faričić te dao pregled najvažnijih i najzanimljivijih karata zadarskog prostora od 16. do 20. stoljeća.
U uvodnom izlaganju „Od antičkog katastra do suvremenoga grada: kako je nastao projekt SMS?“ izv. prof. dr. sc. Josipa Baraka Perica predstavila je ciljeve projekta koji se bavi zanemarenom kulturno-povijesnom baštinom grada Zadra. Na tom području razlikovao se gusto izgrađeni urbani prostor povijesne jezgre i ruralni prsten kojemu se nije poklanjala dovoljna pažnja. Međutim, kako je ono kroz tisuće godina bilo isključivo u službi poljoprivrede, održali su se tragovi rimske centurijacije, odnosno rimskog katastra.
– U trenutku kada liburnsko naselje postaje grad, prije 2000 godina, u Zadru se, kao svakoj rimskoj koloniji, organizira teritorij. To su radili mjernici s posebnim spravama koje su se nazivale grome i onda se cijeli taj teritorij, koji je sadržavao poljoprivredne površine, podijelio na centurije, pravilne kvadrate površine oko 710 puta 710 metara. Naši kvartovi danas imaju otprilike tu veličinu. Naime, nakon Drugoga svjetskog rata unutar tog teritorija širi se gradsko tkivo, a ravne linije koje su vidljive na zračnim snimkama bile su granice centurija, ujedno i putovi kroz ta polja te su postale naše današnje ceste. Tako da se danas vozimo cestama koje imaju pravce rimskih karda i dekumana, a da to i ne znamo, istaknula je Baraka Perica.
Pretpostavljalo se da je taj prostor pod centurijacijom bio od Dikla do Sukošana, ali je s godinama otkriveno da je išao dublje u zadarsko zaleđe, zatim jugoistočno sve do Vranskog jezera, a u njega su bili uključeni i otoci Ugljan i Pašman.
– Ovim projektom želimo valorizirati taj prostor, „sjetiti se“ da je u njemu nešto i ranije postojalo. Vidimo veliku promjenu u prostoru, gubi se zelena baština, ali unutar njega imamo i arheološku i povijesnu baštinu, razne čestice svjetovnih i crkvenih posjednika, organizaciju sela itd., ali i industrijsku baštinu. Ono što nam je posebno važno i vezano je uz urbani identitet jest uključivanje građana. Želimo prikupljati podatke i iz arhiva koje građani imaju u kućama, poput fotografija kako je izgledao Višnjik kada su učenici osnovne škole iz Grada u taj prostor išli na izlete, ili kako je pak izgledao Bili brig kada je bio ruralni prostor promrežen suhozidima, obradivim česticama i makijom. Svi skupljeni podaci trebali bi biti objedinjeni na interaktivnoj interpretacijskoj platformi u zadnjoj godini projekta, koja bi se postavila u Arheološkoj zbirci Sveučilišta, najavila je Baraka Perica.
Na radionici su izlaganja održali i Edi Modrinić („Što nas sve očekuje u arhivu?“), Ivna Anzulović („Izvan gradskih zidina – što je bilo prije grada?“), Anita Bartulović („O najstarijem spomenu prostora izvan zadarskih zidina“), Jadranka Brkić Vejmelka („Razvoj turizma izvan zadarskoga Poluotoka u arhivskim izvorima“), Šime Marcelić („Što je raslo i što se uzgajalo na području Zadra?“), Marijana Tomić („Topoteka kao prostor suradnje baštinskih ustanova i građana: iskustva i mogućnosti“) i Miljenko Dujela („Grad i prostor u sjećanju građana“).
