Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Jedna od najvećih ulica u gradskoj četvrti Stanovi nosi ime Ulica Gazića. Zbog čega je ta stanarska obitelj ulicu zaslužila odgovor je u izvrsnom eseju Doprinos Stanaraca zadarskoj kazališnoj sceni 1945.-1990. stanarskog ( i zadarskog ) povjesničar ( snimatelja, režisera, putopisca i još toga ) Miljenka Dujele. Vrijedan je to prilog povijesti zadarske teatrologije. Mnogi su Stanarci bili dugo aktivni u kazališnom životu Zadra nakon drugog svjetskog rata, obitelj Gazić, koju su nagradili ulicom, osobito. Evo Miljenkove priče o njima.
Gazići su u navedenom razdoblju u kazališnom životu Zadra bili uključeni gotovo u svemu. Toliko su bili na tom području svestrani. Zato se to razdoblje u povijesti zadarskoga glumišta slobodno može nazvati razdoblje Gazićevih. Utemeljitelj te obitelji bio je Krsto Gazić, a svi su njegovi sinovi i sve kćeri bili na neki način uključeni u rad kazališta. Krstov sin Josip Mime Gazić ( na fotografiji, op.D.M.) bio je najpoznatiji majstor pozornice i šef tehnike te je čak i stanovao na najvišem katu kazališne zgrade. Slijedili su Jolanda Jole, Palma i Marija pa njihova braća Jakov, Natalino Božo i Lučano, koji su vodili brigu kako nahraniti cijelu kazališnu družinu. Zadarsko kazalište tada je imalo stalnu glumačku postavu i svi su glumci bili u radnom odnosu i na plaći. Jakov Gazić je držao kafić u prizemlju kojeg su zvali buffet za publiku. Bilo je to na mjestu gdja je danas kazališni WC. Natalino Gazić je pak na katu imao svoj kafić i on je bio samo za potrebe kazališnog ansambla. Ni doprinos najmlađeg brata Lučana Gazića nije bio bezvrijedan, dapače. On je na tovaru iz Stanova dopremao provištu – vino u demižanama, pršut, sir i kruh te gazirano piće, kojeg su nabavljali kod Tolje, a nazivali pašarete. Vodilo se računa da se kultivirana sredina oko kazališta ne nagrđuje, pa je Lučano tovara vezao na pijaci, gdje je u ono vrijeme bilo puno blaga ( marve ).
Cijela obitelj Gazić bila je nadarena za pjevanje, što je naslijeđeno od majke Zorke Gazić rođene Gojić, čiji se glas i danas pamti u Stanovima i poštuje. Tako se Jakov i Natalino često uskakali u kazališni zbor. Lučano je bio maloljetan pa ga maestro Nikola Jerolimov nije primio, a prorekao mu je, kako je predodređen za solistu, što se koncem 50 – ih obistinilo. Lučano je u emisiji Mikrofon je vaš, održanoj na betonskom igralištu u Jazinama, pjesmom Mene zovu bodulo osvojio prvo mjesto ispred tada dječaka, a kasnije istaknutih pjevača Đanija Maršana i Duška Lokina. Karijeru je nastavio u Americi. Jolanda Jole Gazić bila je velika operna pjevačica za koju je Ivo Tijardović rekao da je ona najbolja Pjerina Štrambera ( iz Splitskog akvarela ) koju je ikada čuo. Njena sestra Palma Gazić bila je odlična plesačica i nakon udaje karijeru je nastavila u Njemačkoj. Treća sestra Marija Gazić bila je krojačica kostima,a šefica joj je Rina Kurtović, majka poznatog novinara Gorana Kurtovića. Od naših suvremenika iz kazalšne obitelji Gazić najpoznatiji su Franko Gazić i Aldo Gazić, glazbenici i pjevači.
