Puna, krcata riva. Pozdrav suncu pretrpan. Tri, dva, jedan…
It might seem crazy what I’m ’bout to say, Sunshine she’s here, you can take a break, I’m a hot air balloon that could go to space, With the air, like I don’t care, baby, by the way…
– Idemo, hop, hop, hop, ruke u zrak…
– Lako je njemu pričat, kad san bila mlađa i ja san skakutala…
– Korak, lijevo, korak desno, ajmo ekipa…
– E, da je baren vako svaki dan…
– Drmaj, drmaj, širi, širi, jen, dva, jen, dva…
– Ma šta se onaj razvika, vi’š da širin i stiskan, nisan tako ni s mužen plesala…
[pullquote align=”left”]Nekoliko stotina, a možda i koja tisuća, Zadrana rasplesalo se na prvi dan proljeća. I proljeću i sreći u čast, podiglo u petak poslijepodne dobro raspoloženje i bacilo osmijeh na lica…[/pullquote]Because I’m happy, Clap along if you feel like a room without a roof, Because I’m happy, Clap along if you feel like happiness is the truth, Because I’m happy, Clap along if you know what happiness is to you, Because I’m happy…
Nekoliko stotina, a možda i koja tisuća, Zadrana rasplesalo se na prvi dan proljeća. I proljeću i sreći u čast, podiglo u petak poslijepodne dobro raspoloženje i bacilo osmijeh na lica…
Uspkos i na prkos aktualnim trenucima.
Petnaestak, dvadesetak, trideset minuta, nitko nije pogledavao na sat, niti mu se dalo, a niti je bilo vremena, snimao se video zapis za Pharrellov superhit „Happy“ iz Donatova metropolisa.
I tancalo se i pljeskalo i pratilo i preskakalo ritam zvuka iz zvučnika. Ma koga briga. Kolektivna radost i ni jedna namrštena zamišljena faca, to je bila ideja i nit vodilja. I na žalost rijetka prilika. Pozitiva „na kvadrat“.
– Nemam riječi, oduševljena sam. Eto, uspjeli smo makar na kratko u nečemu, stvorila se gomila ljudi koja je spremana plesati u javnom prostoru. Plesali su mesari, brijači, prodavači na tržnici i ribarnici, šminkeri, pankeri, čistači Dado i Vlado, školarci, studenti, tete u vrtićima. Naši su lutkari izveli pravi cirkus. Uvjerili smo se kako u gradu postoji alternativa ništavilu, kazivala je novinarima ne bez ponosa Andrea Buča, redateljica ZD spota…
Here come bad news, talking this and that, Yeah! Well, give me all you got, don’t hold it back, Yeah! Well, I should probably warn ya, I’ll be just fine, Yeah! No offense to you, don’t waste your time, here’s why…
– Predobar osjećaj, pun pogodak, nadopunila je između dva okreta Mirela Ljubić iz Relaxa.
[pullquote align=”right”]I tancalo se i pljeskalo i pratilo i preskakalo ritam zvuka iz zvučnika. Ma koga briga. Kolektivna radost i ni jedna namrštena zamišljena faca, to je bila ideja i nit vodilja[/pullquote]- Tu smo i ja i tata i mama i seka blizanka Donata, zadihano je prozborio osmogodišnji Donat Selak.
– I sa osamdeset se držin, nedan se, ne dan, poručila je pak teta Marija Baričević, neka.
Baš kao i cijelo mnoštvo svih generacija, statusa, zanimanja i zanimacija…
I prodavačica Renata Marić i krojačica Tea Kolanović, i pravnica Ivana Rubeša i sportaš Marinko Gjergja, i električar Tomislav Ćoza i učenica Hana Vidaković i zlatar Dean Roman i poljoprivrednik Joso Zrilić i Marko Ćustić nezaposlenik s biroa.
– U naselju i razdoblju kada mnogi traže opravdanje za biti nesretan, pokazalo se kako malo je potrebno u pronalasku razloga da se bude sretan, poentira Buča i rezimira:
– Upravo sve se događalo stihijski, pozitivne energije su se spojile i stvar se zakotrljala. Nena Jurišić i Ante Dujić su organizirali one koje pokreće plesna glazba, ja sam pozvala Igora Goića koji je bez oklijevanja rekao „idemo snimati“, a putem nam se priključila i fotografkinja Iva Perinčić, kao i drugi brojni vedri i veseli ljudi, upoznaje nas Andrea.
Happy u Zadru još nije završen, u njemu će, zaključuju organizatori, još sudjelovati vatrogasci, možda i policajci, ribari, a plesati bi trebali i piloti u bazi Zemunik, u avionima…
Bring me down, Can’t nothing bring me down, My level’s too high to bring me down, Can’t nothing bring me down, I said…
Fotogaleriju ovog događaja možete pogledati na ovoj poveznici…