Ratni sukobi početkom 19. stoljeća te Napoleonov nalet na Europu odrazio se značajno i na Zadar. Grad se u to doba nalazio pod vlašću Austrije, da bi mirom u Bratislavi 26.prosinca 1805. Austrija izgubila Dalmaciju. Francuska vojska zaposjela je Zadar tek 17. veljače 1806, pod vodstvom generala Dumasa.
Za Francuza, Zadar je postao pravo vojno logorište. Za potrebe vojske, smještaj municije i ostale opreme, zapovjednik gradske posade dao je zaposjednuti čak 23 ovdašnja “sveta mjesta”. To je imalo mnogo negativnih posljedica jer su se zatim mnogi crkveni objekti prodavali privatnim osobama. Kad je Varošanima u gradu bila oduzeta crkva sv. Mihovila, gotovo je došlo do pobune. Slično se događalo oko ukonačivanja vojnika u gradu: po kućama i institucijama bilo je raspoređeno preko 600 vojnika, kojima su nedostajali kreveti i pokrivači.Vlasti su zahtijevale da grad namakne sve potrebno, što je ponovo izazvalo veliko neraspoloženje žiteljstva.
Previranje stanovništva izazivalo je i ukidanje bratovština, uvođenje institucije civilnog braka, slobode vjeroispovjesti, te još neke odluke koje nisu bile po volji kozervativnoj, patrijahalnoj Dalmaciji. Međutim, sve je ostalo na prigovaranju glede donošenja tih propisa, ali vlast nije povukla svoje odluke.
Nastojeći prikriti javnsoti svakidašnju nezavidnu zbilju i stvarnu tjeskobu, francuske su vlasti u slučajevima neuspjeha na bojnom polju priređivale brojne proredbe, slaveći na taj način nevažne događaje i osobe. Grad se umjetno održavao u euforičnom stanju.
Tinjajuće nezadovoljstvo francuskom vladavinom na javu je izbilo tek kad su zaratile Austrija i Francuska.Stanovništvo je organiziralo dobrovoljačke čete i pridruživali su se austrijskoj vojsci.
Zašto Zadrani nisu voljeli Francuze?Ratni sukobi početkom 19. stoljeća te Napoleonov nalet na Europu odrazio se značajno i na Zadar. Grad se u to doba nalazio pod vlašću Austrije, da bi mirom u Bratislavi 26. prosinca 1805. Austrija izgubila Dalmaciju. Francuska vojska zaposjela je Zadar tek 17. veljače 1806, pod vodstvom generala Dumasa.
Za Francuza, Zadar je postao pravo vojno logorište. Za potrebe vojske, smještaj municije i ostale opreme, zapovjednik gradske posade dao je zaposjednuti čak 23 ovdašnja “sveta mjesta”. To je imalo mnogo negativnih posljedica jer su se zatim mnogi crkveni objekti prodavali privatnim osobama. Kad je Varošanima u gradu bila oduzeta crkva sv. Mihovila, gotovo je došlo do pobune. Slično se događalo oko smještavanja vojnika u gradu: po kućama i institucijama bilo je raspoređeno preko 600 vojnika, kojima su nedostajali kreveti i pokrivači.Vlasti su zahtijevale da grad namakne sve potrebno, što je ponovo izazvalo veliko neraspoloženje žiteljstva.
Francuzi su ukidali bratovštine, uveli instituciju civilnog braka, slobodu vjeroispovjesti, a te i brojne druge odluke nisu bile po volji kozervativnoj, patrijahalnoj Dalmaciji. Međutim, sve je ostalo na prigovaranju glede donošenja tih propisa, ali vlast nije povukla svoje odluke.
Nastojeći prikriti javnosti svakidašnju nezavidnu zbilju i stvarnu tjeskobu, francuske su vlasti u slučajevima neuspjeha na bojnom polju priređivale brojne priredbe, slaveći na taj način nevažne događaje i osobe. Grad se umjetno održavao u euforičnom stanju.
Tinjajuće nezadovoljstvo francuskom vladavinom na javu je izbilo tek kad su zaratile Austrija i Francuska.Stanovništvo je organiziralo dobrovoljačke čete i pridruživali su se austrijskoj vojsci. Zadar se pod okrilje Austrije vratio 1812. godine.
