Povodom svečanosti predstavljanja fotomonografije „Mome gradu Biogradu“ autora Marice Tolić, odgojiteljice u mirovini, i Draženka Samardžića, u subotu 25. veljače 2017. godine, na koncu jednog radnog tjedna, u velikoj dvorani na katu Zavičajnog muzeja Biograd na Moru priređen je prigodni program kroz koji je vodila Marina Ninčević, muzejska pedagoginja i licencirani turistički vodič.
Na samom početku predstavljanja nazočnima, koji su se okupili u zaista velikom broju, obratio se Draženko Samardžić, ravnatelj Zavičajnog muzeja Biograd na Moru ujedno i jedan od autora fotomonografije, koji je u svom pozdravnom govoru najavio uvažene goste, osim same autorice Marice Tolić i prof. dr. sc. Antu Uglešića, autora recenzije te biogradske pjesnikinje Jasenku Medvedec i Radicu – Radu Vrančić. S posebnom zahvalom spomenuo je ravnatelja Osnovne škole Biograd Jordanka Miloš, koji je bio među nazočnima, te učenike i mentore Odjela glazbene škole, koji su svojim glazbenim točkama uveličali svečanost. U nastavku je pročitao odabrani ulomak iz predgovora koji je napisao, a kojim nam je želio dočarati vrijednost knjige, te ćemo ga ovim putem prenijeti u cjelosti:
„U predvečerje izlaska iz tiska nove i drukčije knjige gospođe Marice Tolić treba samo prevaliti preko usta (pera) malu, a toliko puta tešku riječ HVALA neumornoj skupljačici narodnog stvaralaštva i predanja, te je podržati kako se ne bi umorila, nego i nadalje nastavila pričati na svoj način priču o sebi, o svom gradu i njegovim žiteljima. Kada sve prođe i dođu neki drugi ljudi, ostat će sjećanje na ispričanu priču kako se nekada živjelo, slavilo, readilo i umiralo. Stoga neka ova knjiga bude tako primljena – kao svjedočanstvo ogromne ljubavi za svoje ljude i običaje, ne prezirući tuđe. Neka ona bude zahvala za sve što je prošlo, a zalog za budućnost gradu u koji ima svoju daleku prošlost, a još dalju budućnost poput beskraja mora koje ga oplahuje svih ovih prošlih vremena i stoljeća što minuše u trenu vječnosti koja jedina ostaje obilježena slikama koje će se gledati i pričama koje će se prepričavati, pa i onda kada knjiga ne bude više, jer će sve ovo biti zapisano u ljudskim srcima.“
Uslijedila je glazbena točka u kojoj su Ivan Štorić, prof. (glasovir) i Iva Erlić, učenica (flauta) izveli skladbe „Sonne, Sonne“, napjev u instrumentalnoj izvedbi, te „Ruski ciganski ples“, a nakon toga, nazočnima se obratio prof. dr. sc. Ante Uglešić.
„Hvala lijepa, poštovani dame i gospodo, dragi prijatelji, osobita mi je čast biti večeras s vama, a još više s tetom Maricom s kojom već tri desetljeća se družim tj. poznanstvo nas toliko godina dijeli…Ono što je učinila teta Marica, to ne može svatko, pogotovo na način na koji je ona to učinila“, započeo je prof. dr. sc. Uglešić, te je iz svoje recenzije ponudio dodatno objašnjenje.
„Fotomonografija Mome gradu Biogradu koju potpisuje teta Marica Tolić u suradnji s Draženkom Samardžićem, osebujan je i nesvakidašnji prinos poznavanju dijela povijesti grada Biograda n/M i ujedno svojevrsna njegova kronika. Očima autorice kao suvremenice zbivanja, preko brojnih fotoilustracija nastoji se prikazati svekodnevni život grada u kojem je rođena, odrasla i proživjela čitav svoj životni i radni vijek. Živeći zavičaj puninom svoga srca i duše, komparirajući stare fotografije Biograda i Biograjaca, teta nas Marica nastoji vratiti u prošlost i prikazati nekadašnji život ljudi i izgled grada, no novim nas fotografijama istih prostora ujedno odmah vraća u sadašnjost. Ljubav prema svome gradu prikazuje na specifičan način, nekada skače s teme na temu, no to je dio njezina stila, jer želi svima koji monografiju budu imali u ruci s ljubavlju i nekako na brzinu ispričati cijelu svoju priču, „ispjevati“ svojevrsnu poemu svome gradu, ocrtati ga u svim aspektima njegova života i događanja, s osobitim ponosom na njegov razvitak i sve postignute uspjehe. U svojoj priči nastoji biti zanimljiva čitateljima, zaintrigirati ih i usmjeriti na fotografije koje je velikim dijelom sama napravila i upoznati s ljudima koji su bili dio biogradske povijesti ili najčešće dio njezina suživota. Ova je knjiga, usudio bih se reći, svojevrsni homagge tete Marice svom „bilom gradu“, svomu Biogradu. Ona je namijenjena prvenstveno Biograjcima kojima želi približiti njihov grad, njegovu bogatu i često tešku prošlost, ali jednako tako nastoji prikazati suvremena događanja, ocrtati svakodnevni život i ljude koji su činili i još uvijek čine dio njegova bitka. Preko fotografija u knjizi teta Marica nastoji ispričati i svoj život, život voljene obitelji i ljudi oko sebe. Uvijek vedra duha i silne energije ona to i čini na svoj specifičan način. Među priloženim fotografijama dominiraju one u kojima su veselja i slavlja, s povodom ili nastala spontano. Ponekad sa zaigranošću, kao dijete, veseli se svakom proživljenom trenutku. Pojedina događanja i detalje zabilježene objektivom fotoaparata nastojala je osobito istaknuti, jer su dio njezinih uspomena te ih kao takve i neponovljive želi prenijeti u budućnost i sačuvati za nove naraštaje. Teta Marica Tolić fotomonografijom Mome gradu Biogradu ispričala je svoju priču, iz zaborava otela mnoštvo događaja iz života svoga grada, jednako tako bez mnogo izrečenih riječi pokazala koliko je utkana u njegovu svakodnevnicu. Priča još nije dovršena, pa očekujemo da će imati nastavak u trećoj njezinoj knjizi.“, završio je prof. dr.sc. Ante Uglešić, naglasivši da su trenuci poput ovih uistinu rijetki te kada se bude kroz neko vrijeme spominjalo da je bilo predstavljanje ove fotomonografije, da će u to vrijeme ona imati još veću vrijednost.
Potom se nazočnima obratila i sama autorica Marica Tolić riječima: „Ja ću vam samo kratki osvrt moje knjige kazat. Ovo je prva fotomonografija Biograda na Moru, gdje je zastupljena povijest od 1811. do 2016. godine, a najstarija je fotografija u knjizi iz 1874. godine. Knjiga je podijeljena na 12 dijelova, tako da svako poglavlje ima svoju priču kroz sve godine. Rast Biograda prikazan je životom u njemu, fotografijama starih zanata, razvitkom školstva, sporta, industrije, turizma, te raznim događanjima. Zanimljiv je dio s obiteljima. Svi građani bili su više puta pozvani da donesu i prepuste materijale za knjigu, te su svi koji su mi dali, u ovoj knjizi zastupljeni. Neka se nitko ne naljuti, ako nije zastupljen, zbog toga što sam molila građane da mi dadu. Također je bilo građana koji su rekli da ne žele ni slučajno biti u knjizi, a ja moram poštivati njihove stavove. Zamalo na zadnjim stranicama knjige zastupljeni su svi koji su dobili razna priznanja o svom radu u Biogradu, zahvalnice, medalje, pa tako i sva moja priznanja i sve nagrade ja sam stavila u knjigu, tako da vas to ne zabrinjava, a moj najveći ponos je nagrada za životno djelo Grada Biograda. Na zadnjim stranicama posvetila sam mojoj prijateljici, sada pokojnoj…“. Tu se Marica Tolić slomila, zaplakala, pa je nastavila Jasenka Medvedec.
„…koja me je pratila na raznim događanjima, natjecanjima. Zajedno smo izlagale svoje radove i predstavljale Grad Biograd. Mislim da je to svojim radom i zalaganjem zaslužila. Hvala joj, počivala u miru.“, što je bila posveta Adi Korda, za koju Marica Tolić kaže da joj je bila sve.
„Mali preludij u G-molu“ J. S. Bacha izveli su potom na glasoviru Ivan Štorić kao profesor i mentor te učenica Karla Bošnjak, a odmah iza Željko Dretvić kao mentor, te Ivan Štorić na glasoviru i učenica Ana Deur na tamburici skladbu D. Kopri, „Pred Dorinom bistom“.
Jasenka Medvedec ispričala je kako je se posebno dojmio ulomak knjige o obiteljima i kulturi. „Ovdje su fotografije koje ste vi donijeli i jednu priču koja se prenosila s koljena na koljeno pretvorili u stvarnost, jer jedno je priča, a drugo kad se ista potkrijepi fotografijom. Kao dokumentarni film, samo ovaj film protkan je srcem i dušom tete Marice. Na slikama vidimo kako su se nekad žene oblačile i one pletenice na glavi pravile. Znate, nije bogatstvo novac. Naša povijest, naši korijeni, naša kultura, nošnja, izvorna pjesma koju volimo, klapska pjesma koja je pod zaštitom UNESCO-a, naši običaji, naša različitost – to je naše bogatstvo. Ova knjiga priča priču kroz stoljeća, sjeća na naše korijene, sjeća na naš iskon, što smo, tko smo, kako se radilo, gradilo, kako je ovaj grad postao. Eto takav da ga svi volimo i ponosimo se njime. Ova knjiga je mala riznica, malo blago koje treba čuvati od zaborava. Povijest ne piše jedna osoba, nego svi mi. Oni koji ovdje žive, oni koji ovdje dođu, ostare, svi pišemo povijest. Ovo što danas je ovdje, sutra bit će jučer. Tek sutra ovo će biti povijest. I možda baš danas netko od vas, vaše djece i unučadi, uzet će ovu knjigu i mislit ‘sad ću ja to kupit i za 50 godina možda bude novi nastavak’.“, time je završila Jasenka Medvedec svoje obraćanje.
Marina Ninčević najavila je biogradsku pjesnikinju Radicu – Radu Vrančić čije je stihove Marica Tolić uvrstila u svoju knjigu, a koja je potom pročitala svoje stihove u jednoj pjesmi koji su posvećeni teti Marici, a u drugoj svim našim starim kojih se teta Marica prisjetila slikom, a ona se, kako je u najavi objasnila, stihovima osvrnula na njihovo postojanje.
Glazbeni sastav Odjela glazbene škole Osnovne škole Biograd, u sastavu Ana Deur, Iva Erlić, Marie Belamarić, Jelena Bačić i Nera Matić, potom su odsvirali „Zbor Hebreja“ te za sam kraj „Vjeruj u ljubav“. U međuvremenu je riječi zahvale uputila Marica Tolić, te dijelila zahvalnice, kako reče, svima koji su joj pomogli, da to bude poticaj i onima koji joj nisu pomogli. Nazočnima se pri kraju obratila i Slavica Jeličić u svojstvu potpredsjednice Gradskog vijeća Grada Biograda na Moru.
„Toliko mi je srce puno kad vas vidim u ovako velikom broju, pogotovo kad vidim našu tetu Maricu, kako je svi zovemo. Zahvalila bih se njoj na trudu, na svemu što je učinila. Jedna stvar mi je posebno u srcu: kad se spomene teta Marica, to je dječji vrtić i kad se spomene dječji vrtić, to je teta Marica. Međutim sad imamo još jedan razlog spominjanja, budući teta Marica nam ostavlja u naslijeđe, nama, našoj djeci, unucima, potomcima, jednu vrijednu knjigu iz koje će moći puno toga pročitati o tome kako se nekad živjelo, kako se radilo.“, rekla je između ostalog Slavica Jeličić. Svi koji su bili zainteresirani, kupovali su knjigu po promotivnoj cijeni od 200 kuna, dok je inače cijena iste 250 kuna, a ugodno druženje nastavilo se u prizemlju muzeja uz prigodni domjenak.
