Jedan od osnivača akrogrupe “Krila Oluje” pukovnik Damir Barišić odlazi s pozicije njezina vođe, a na njegovo mjesto dolazi natporučnik Darko Belančić. Obojica su iskusni piloti i nastavnici letenja te zaljubljenici u akrobatsko letenje. U ovom usporednom razgovoru portal Hrvatski vojnik zanimalo je kako gledaju na svoje dosadašnje letenje u grupi te na buduće planove i izazove…
Pukovnik Damir Barišić na dužnosti je zamjenika zapovjednika Eskadrile aviona 93. zb HRZ-a i PZO-a te ujedno instruktor letenja, probni pilot i ovlašteni ispitivač na avionima Pilatus PC-9M i ZLIN 242 L. Vojnu karijeru započeo je 2000. godine, nakon diplomiranja, kao pripadnik 4. naraštaja pilota HRZ-a i PZO-a. U tih je 17 godina u HRZ-u i PZO-u ostvario ukupno 2250 sati naleta, od toga na Pilatusu PC-9M 2000 sati, a na avionima ZLIN 242 L 100 sati te Utva-75 150 sati. Pilot je akrogrupe “Krila Oluje” od 2004. do 2012. te od 2015. do 2017. godine. U tom je razdoblju s akrogrupom imao 121 službeni nastup, od čega 86 u ulozi vođe.
Natporučnik Darko Belančić na dužnosti je nastavnika letenja u Eskadrili aviona 93. zb HRZ-a i PZO-a, ujedno i instruktor letenja, probni pilot te ovlašteni ispitivač na avionima Pilatus PC-9M i ZLIN 242 L. Diplomirao je 2007. kao pripadnik 11. naraštaja pilota HRZ-a i PZO-a. Ostvario je ukupno 1650 sati naleta na avionima Pilatus PC-9M, ZLIN 242 L i Utva-75. Službeni je komentator akrogrupe od 2010., a njezin pilot od 2015. godine.
Osnivač ste, član i vođa “Krila Oluje”… Koje biste uspomene izdvojili iz tih triju razdoblja?
BARIŠIĆ: Kad je u pitanju osnivanje grupe, a i općenito u 13 proteklih godina, jedan je od ključnih događaja i uspomena bio prvi neslužbeni nastup buduće akrogrupe 23. srpnja 2004. u Zadru, u sastavu Franjić, Barišić, Doboš i Joković. Zahvaljujući kvalitetno i sigurno odrađenom nastupu, dobili smo suglasnost Zapovjedništva HRZ-a i PZO-a za službeno formiranje akrobatske grupe koja će godinu poslije, 5. kolovoza 2005., u jednakom sastavu biti predstavljena javnosti kao akrobatska grupa HRZ-a i PZO-a “Krila Oluje”.
Kao pilot na poziciji pratitelja, letio sam od 2004. do 2008. na pozicijama #2 lijevog pratitelja i #4 repnog / vanjskog lijevog pratitelja. Za to me razdoblje najviše vežu uspomene na pionirske pokušaje izvođenja manevara koji su bili prava rijetkost čak i na svjetskoj razini. Taj osjećaj odlaska na let u kojem ćeš pokušati nešto što nikad nisi vidio, niti ti ima tko pokazati jer gotovo nitko u svijetu to ne radi, a sve se temelji samo na teorijskoj razradi i relativno skromnom iskustvu u akrogrupi, zaista je neponovljiv osjećaj. Izniman je užitak i ponos danas gledati “Krila Oluje” kako izvode manevre po kojima su postala svjetski poznata i prepoznatljiva te znati da si bio jedan od onih koji su ih prvi izveli.
Kad je u pitanju pozicija #1 vođe akrogrupe, od ukupno deset službenih sezona s Krilima Oluje, šest sam proveo u ulozi vođe (2008. – 2012. i 2015. – 2017.). Predvodio sam grupu na 86 nastupa od ukupno 141 koliko je dosad ostvarila. Unatoč svim priznanjima i nagradama koje smo tijekom godina osvojili na nastupima u 14 europskih zemalja, činjenica da sam toliko puta svoje kolege uspješno odveo na nastupe i sigurno vratio doma njihovim obiteljima ipak mi pruža najveće zadovoljstvo. Uspomena koju mogu vezati uz to razdoblje svakako je neočekivani povratak na mjesto vođe “Krila Oluje” 2015. godine. Iako sam još pri prvom izlasku iz grupe 2012. smatrao da sam ostvario većinu svojih ambicija i planova vezano uz razvoj “Krila Oluje” i da se mogu povući iz grupe ostavljajući prostor mlađima, neočekivani povratak pružio je i grupi i meni priliku za iznimna ostvarenja i uspjehe.
Kako biste ukratko opisali svoj put od repnog pratitelja do vođe akrogrupe?
BELANČIĆ: Svaka pozicija unutar grupe ima svoje pluseve i minuse. Uvriježeno je mišljenje da se, što se više udaljavamo od vođe prema vanjskim pozicijama, odgovornost smanjuje, ali zahtjevnost tehnike pilotiranja se povećava. Vođa ima najveću odgovornost i to ne samo prilikom izvođenja programa, nego i u preletima koji u dosta slučajeva znaju biti zahtjevniji od samog nastupa. Pozicija repnog pratitelja po mojem je mišljenju najbolja pozicija u grupi i svakako ona s najboljim pogledom. Pruža savršen omjer zahtjevnosti letenja i određene doze odgovornosti kao vođe druge sekcije i sinkro para. Prelazak s repnog pratitelja na poziciju vođe bio je velika odluka i iskorak za mene jer osim letačkog dijela, pozicija vođe grupe zadire u organizaciju letenja, nastupa, stalne dogovore i potpuni angažman kako bi grupa funkcionirala. Međutim, prelazak na poziciju vođe vidim kao velik izazov i svakako ću nastojati ispuniti očekivanja.
Vaše mišljenje o Belančiću?
BARIŠIĆ: Natporučnik Darko Belančić, ili Bela kako ga mi zovemo, jedan je od najkvalitetnijih i sad već vrlo iskusnih pilota i nastavnika letenja u HRZ-u i PZO-u. U sastav “Krila Oluje” ušao je još 2010. u ulozi komentatora nastupa grupe, a kad je 2015. ulazio u sastav grupe kao pilot, bilo je teško odlučiti trebamo li biti sretni što smo dobili tako kvalitetnog pilota ili nesretni što smo izgubili vrhunskog i iskusnog komentatora. Ako bih trebao odabrati nešto po čemu je poseban, onda svakako mogu reći da je zasigurno najveći umjetnik koji su “Krila Oluje” imala u svojem sastavu. Za razliku, na primjer, od mene, kojem je kreativnost u prvom redu u funkciji pragmatičnosti i prilično matematički opisiva, Bela je istinska umjetnička duša i svestran kreativac te je upravo to ono što će, po mojem mišljenju, biti njegov ključni doprinos daljnjem razvoju “Krila Oluje”. Svakako mogu istaknuti još i njegove kvalitete vezano uz medijske istupe, što je vrlo bitno za ulogu vođe “Krila Oluje”.
Vaše mišljenje o Barišiću?
BELANČIĆ: Bare i ja poznajemo se niz godina i privatno i profesionalno te mogu reći da je izniman pilot, profesionalac i prijatelj. U grupi je od samih početaka i njegovo je znanje i iskustvo uistinu neprocjenjivo. Imati njega kao savjetnika i mentora cijelom timu daje određenu sigurnost jer se uvijek možemo osloniti na njega i njegovu pomoć.
Također, s obzirom na to da poznaje program do najsitnijih detalja, njegova je pomoć pri analizi vrlo vrijedna. O tome kolika je njegova posvećenost grupi i letenju dovoljno govori činjenica da je dolazio s godišnjeg kako bi pogledao naš jutarnji trening i pomogao nam u analizi.
Više pročitajte na portalu Hrvatski vojnik.