Kupujte samo od provjerenih proizvođača; Europu preplavio lažni med!

Jeftini uvoz lažnog meda ugrožava uzgoj pčela u svijetu, što je posljedice za svjetsku proizvodnju hrane čini veoma ozbiljnim. Podaci pokazuju da je dodatni šećer pronađen u svakom desetom uzorku meda testiranom u Europskom zajedničkom istraživačkom centru. Istraživanje je uslijedilo nakon izveštaja Evropskog parlamenta o vrstama lažne hrane po kome je med na šestom mjestu, piše Agrobiz.

Jeftini uvoz lažnog meda ugrožava uzgoj pčela u svijetu, što je posljedice za svjetsku proizvodnju hrane čini veoma ozbiljnim. Podaci pokazuju da je dodatni šećer pronađen u svakom desetom uzorku meda testiranom u Europskom zajedničkom istraživačkom centru. Istraživanje je uslijedilo nakon izveštaja Evropskog parlamenta o vrstama lažne hrane po kome je med na šestom mjestu.

Znanastvenici su testirali 2.264 uzorka meda iz svih zemalja EU (kao i iz Norveške i Švicarske) prikupljenih u svim fazama lanca snabdjevanja.

Za oko 20 posto meda označenog kao mješavina EU meda ili čisti med sa geografskim podrijetlom zemlje članice posumnjano je da sadrži šećer. Stopa sumnjivog meda je bila 10% za mješavine EU i meda iz drugih zemalja, kao i mješavine iz EU i zemalja nepoznatog podrijetla.

Prevara sa medom imaju različite oblike. Primjerice, prodaja jeftinijeg meda od različitih biljaka po cijeni čistog meda, dodavanje šećernog sirupa kako bi se povećala količina, ili skupljanje meda prije vremena pa umjetno sušenje u velikim “tvornicama meda”, kako bi se skratili vrijeme i troškovi.

U svim slučajevima, konačni proizvod je daleko od onoga što potrošači vjeruju da kupuju, kao i daleko od EU pravne definicije meda.

EU med definira kao “prirodno slatku supstancu koju proizvodi Apis mellifera pčela iz nektara biljaka…koje pčele skupljaju, u kombinaciji sa vlastitim posebnim supstancama pretvaraju, talože, dehidriraju, i stavljaju u košnicu kako bi sazreo”.

Članice EU moraju obavljati laboratorijske testove meda koji proizvode i uvoze, provjeravajući parametre kao što su podrijetlo, razina peludi, vlažnost i prisustvo dodanog šećera. Ali, metode testiranja variraju.

“Ne postoji jedinstvena metoda za utvrđivanje autentičnosti meda – jer postoji puno načina falsificiranja, kaže Stephan Schwarzinger, profesor strukturalne biologije. “To je slično analizi dopinga u sportu. Oni koji testiraju nikad ne znaju ima li novog lijeka na tržištu. Kad uzmete u obzir različite vrste sirupa koje su dostupne, nema jedinstvene tehnologije za sve. Potrebno je sagledati različite kemijske i fizičke parametre”, rekao je. ovaj stručnjak, donosi Agrobiz.

Kako bi prevladao teškoće u otkrivanju lažnog meda, on je razmišljao o uvođenju nuklearne magnetne rezonance (NMR) u testiranje meda. Magnetni valovi daju “otisak prsta” meda koji se poredi sa referentnom bazom od 10.000 uzoraka iz svijeta. Na temelju podudaranja profila je moguće znati da li je deklaracija lažna.

NMR je znatno efikasnija metoda za testiranje meda, ali još nije šire usvojena zbog sporog upliva novih tehnologija u sektor hrane, potrebe za znanstvenim konsenzusom i otpora industrije.

“Zamislite da ste kupili veliku količinu meda, i onda vam nova metoda pokaže da je sve neispravno. To je svakako uzrok otpora prihvačanja novih, sigurnijih metoda”, smatra Švarcinger.

Kineske tvornice meda

Europljani vole med i godišnje prosječno pojedu 0,7 kilograma, dok Grci i Austrijanci prednjače sa 1,7 kilograma po stanovniku.

Ali u Europi je potražnja meda veća od proizvodnje i zato je uvoz rješenje. Iz Kine dolazi 50% europskog uvoza, a najveći uvoznici su Velika Britanija, Belgija i Španjolska.

Kina je postala najveći svjetski proizvođač meda sa 473.600 tona u 2014. u usporedbi s 161.031 tonom proizvedenom u EU.

Podaci Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu pokazuju da je između 2000. i 2014. proizvodnja u Kini, zahvaljujući izvozu, porasla za čak 88%. Prodajom meda ta zemlja je zaradila 231 milijuna eura u 2016.

Međutim, broj košnica je u tom razdoblju porastao samo za 21%. Kineska populacija pčela pada kao i drugdje u svijetu, zbog trovanja pesticidima, zagađenju i nestajanju pčelinjih staništa zbog urbanizacije.

Svi ti faktori utječu na imuni sustav pčela i njihov broj u kolonijama opada a slike kineskih farmera koji ručno oprašuju cvjetno drveće postale su simbol velike zagađenosti.

I budući da produktivnost po košnici pada širom svijeta postavlja se pitanje kako, onda, kineske pčele daju takav prinos?

Odgovor je u kineskom načinu proizvodnje. med koji nije “sazrio” se ubire dok je još rijedak sa velikom koncentracijom vode. Zatim se umjetno suši, ostaci smole se eliminiraju filtriranjem, pelud može biti odstranjen ili dodan kako bi se prikrila zemlja podrijetla i dodaje se sirup da bi se postigle različite tržišne cijene.

“Proizvodnja nezrelog meda znači bržu i višu razinu proizvodnje meda koji ne ispunjava njegovu definiciju (prevara)”, kaže Norberto Garcia, predsjednik Međunarodnih izvoznika meda (IHEO).

Taj argentinski profesor je proučavao fenomen prevare s medom i tvrdi da ona za oko 600 milijuna dolara godišnje smanjuje zaradu poštenih uzgajivača pčela u svijetu.

“Postoji granica proizvodnje meda i ona je više puta dostignuta, ali potražnja i dalje raste”, rekao je on.

Kako se navodi, jeftini kineski med bi mogao biti motiv za neke europske zemlje da ga uvoze i onda izvoze kao lokalni proizvod.

Brojne europske zemlje imaju dramatičan rast izvoza paralelno sa uvozom iz Kine, što pokazuju podaci. “Postoji veliko tržište unutar EU koje bi moralo biti ozbiljnije provjereno”, smatra Garcia.

Povećana svijest potrošača je takođe odvratila uvoznike od kineskog meda i europski supermarketi sve češće rade testiranja kako bi izbegli prjevaru.

Garcia kaže kako zbog velikog dotoka lažnog meda, koji smanjuje cijenu meda globalno, u 2017. kineski izvoznici ne mogu konkurirati čistom medu po sadašnjim cijenama.

Kineski sanitarni inspektori sada strogo kontroliraju kvalitetu izvoznog meda, posebno u EU, kako bi umanjili gubitak. To je dovelo do toga da kineski izvoz meda u Europu padne za 3% u 2106, nakon rekordne 2015.

Ali, oslanjanje na samoregulaciju tržišta uspijeva dok su ekonomski poticaji u skladu sa interesima potrošača što je obično izuzetak a ne pravilo.

Zatrpavanje Europe kineskim medom nije nova stvar. Između 2002. i 2004. kineski med je bio zabranjen u EU zbog nedostatka deklaracija o podrijetlu i rizika da sadrži olovo.

Zabrana je, međutim, ukinuta zbog velike potražnje koju Europa nije mogla zadovoljiti, što su europski uvoznici meda iskoristili.

Med je u EU reguliran Direktivom o medu, ali zahtjevi za deklariranje podrijetla su jako niski. Na deklaraciji može jednostavno pisati  “mješavina meda iz EU” (npr. mješavina iz više od jedne zemlje podrijetla), “mješavina od meda izvan EU” (mješavina iz više od jedne zemlje izvan EU), “mješavina meda iz EU i zemalja izvan EU” (npr. mješavina EU i ne-EU meda).

“Veće količine meda koje vidite imaju deklaraciju EU i ne-EU med – nema standarda. Informacija na deklaraciji potrošačima ne govori ništa osim da med nije sa Marsa”, kaže Walter Haefeker, direktor Asocijacije europskih uzgajivača pčela.

Postoje inicijative u Parlamentu da se ova direktiva izmjeni kako bi uključila zemlju podrijetla i udio mješavine.

“Komisija je na kraju odgovorna – ako ona konačno dozvoli (specifikaciju) podrijetla meda, to bi potrošačima omogućilo bolji izbor i industrija bi bila pod pritiskom da radi po propisima.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...