Predstavljena knjiga dr. Ive Lučića: “Zbog žrtava vukovarske bolnice ne smijemo šutjeti o onom što se događalo devedesetih”
Svjetionik spašava ljude, osigurava im utočište i pomaže da se na nasuču na hridine. Tako je i vukovarska bolnica svijetlila u Domovinskom ratu. Agresori su znali što gađaju, ali su se nasukali na svoje hridine zla, nisu znali da će ona ostati simbol i svijetliti još jače nakon razaranja, rekao je dr. Ivo Lučić sinoć u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, u kojoj je predstavljena njegova knjiga “Vukovarska bolnica – svjetionik u povijesnim olujama hrvatskog istoka”.
U svečanom ozračju knjigu su predstavili predsjednik Hrvatske liječničke komore, nakladnika knjige, dr. sc. Trpimir Goluža, sveučilišni profesori prof. dr. sc. Mladen Ančić i doc. dr. sc. Zlatko Begonja, a pozdravne riječi izrekli su doc. dr. sc. Petar V. Lozo i rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru.
– Okupili smo se u zajedničkom poslanju – vi u govorenju i pisanju istine, a mi u njezinom prenošenju. Imala sam u rukama ovu knjigu, koja spojem historiografije i deskripcije povijesnih događaja dovodi čitatelja do središnjeg dijela, ideološke podloge napada na Vukovar, te vukovarske bolnice, mjesta na kojem je, kako dr. Lučić kaže, više nego bilo gdje drugdje vidljiva veličina stradavanja i patnja svakog čovjeka u Vukovaru, mjesta kojima je jednima bilo utočište a drugima meta ostrašćenog zločina. Njihova žrtva nama je zavjet da ne smijemo šutjeti, biti slabi pred onima koji danas, a ima ih, žele banalizirati doprinose mrtvih branitelja, civila, liječnika i medicinskog osoblja. Da nemamo danas ovu knjigu, društveni manipulatori, prekrajači povijesti Hrvatske, svega hrvatskoga i domovinskoga, imali bi veći prostor prerazumijevanja povijesti. Živimo među onima koji žele anestetizirati snove mrtvih i živih. Sveučilište u Zadru nastavit će sa svojom misijom – nećemo prestati remoralizirati oholost onih kojima su istina i laž iste boje, rekla je rektorica Vican.
Knjiga je, ističe dr. Goluža, izdana kako bi bi bila raskrinkana laž.
– Ova komora ne želi biti poput drugih koje su same sebi svrha. Imam kći od 17 godina koja samo razmišlja kako će vani, a imam i sina od pet. Želio bih takve promjene u društvu zbog kojih će on sa 17 godina željeti ostati, takve standarde da građani Hrvatske mogu biti zadovoljni i ponosni u svojoj domovini. To što mladi ljudi znaju malo o Domovinskom ratu nije njihov grijeh, nego naš. Zbog toga planiramo i izdavanje sljedeće knjige o ulozi liječnika u Domovinskom ratu, s osvrtom na splitsko područje i Bosnu i Hercegovinu, najavio je Goluža.
Dr. Ančić dao je povijesni okvir napada na Vukovar, a dr. Begonja kronološki prikaz opsade Vukovara i razaranja bolnice. Iako se radi o povjesničarskom uratku fokusiranom na specifičnu temu – vukovarsku bolnicu, ističe Ančić, pokazuje se zašto je do rata došlo i kako je on vođen, zašto je Vukovar imao takvu težinu i zašto je uopće vojska potrošila tri mjeseca i goleme resurse u opsadi Vukovara.
– Golemi resursi potrošeni su u posrbljivanje tog prostora kroz generacije, pa je to bila točka na kojoj se dokazuje srpska nadmoć, istaknuo je Ančić. Begonja kao posebnu vrijednost vidi razotkrivanje ideološke pozadine napada, ali i relativizacije povoda rata, u kojima se za njega optuživalo obje strane.
Vukovarska bolnica imala je 900 zaposlenih, u opsadi 300, samo dva anesteziologa koji su u jednom danu izveli 78 anestezija Za vrijeme opsade poginulo je 12 djelatnika, a još 20 ubijeno ih na Ovčari. Na dan je na bolnicu padalo 700 granata. .
– Vi imate svoje priče, Škabrnju, Maslenicu, a i zadarsku bolnicu, koja je imala veliku ulogu u Domovinskom ratu i čeka da netko ispriča njezinu priču. Nije se ništa dogodilo slučajno u Vukovaru, nisu se pojavili odjednom nekakvi nacionalisti pa srušili idealno društvo. Međunacionalni sukob između Hrvata i Srba krenuo je još revolucionarne 1848. godine i samo su kulminirali 1991., rekao je Lučić, zaključivši:
– Da nije bilo onih koji su obranili Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Gospić, ne bi tko imao pisati knjige o Domovinskom ratu. Da smo ga izgubili, drugi bi pisali našu povijest. Onima koji kažu da moramo gledati u budućnost a ne u prošlost poručujem: nemamo budućnosti bez prošlosti!
