Nema više pomicanja sata, neurologinja otkriva što to znači za naše zdravlje i zašto može biti fatalno

Europska komisija 12. rujna ove 2018. donijela je odluku o ukidanju polugodišnjeg ukidanja pomicanja sata za cijelu EU u 2019., a svim zemljama članicama, pa tako i Hrvatskoj, prepušteno je da odluče hoće li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena. Posljednje obavezno pomicanje sata na ljetno biti će 31. ožujka 2019., a neslužbeno se nagađa da će upravo to biti posljednja promjena u Hrvatskoj, odnosno, da ćemo zadržati ljetno vrijeme, piše Net.hr.

Kao najčešći razlog za pomicanje sata navodila se želja za većom efikasnošću radne populacije, no pokazalo se da promjena izaziva i brojne probleme, pa i one zdravstvene.

Unutarnji sat

Upravo o utjecaju promjene vremena na ljudski organizam razgovaramo s dr. Barbarom Barun, uglednom neurologinjom iz Referentnog centra za demijelinizacijske bolesti središnjeg živčanog sustava Klinke za neurologiju KBC Zagreb. Dr Barun je i voditeljica laboratorija za polisomnografiju na istoj Klinici, te viši asistent poslijedoktorand na Katedri za neurologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Posebno se posvetila problemima spavanja (somnologiji), posjeduje certifikat World Association of Sleep Medicine, član je domaćih i stranih asocijacija neurologa te autor brojnih znanstevnih i stručnih radova iz područja somnologije i neuroimunologije.

Koliko promjena na ljetno, odnosno zimsko vrijeme utječe na ljudski organizam? Pretpostavljamo da nije cijela populacija pogođena jednako, da postoje osobe koje se lakše nose s promjenom ali i one koje posebno ugrožava? Koje grupacije su posebno ugrožene?

Mislim da je na početku važno objasniti da gotovo sve funkcije ljudskog organizma, a ne samo spavanje, podliježu tzv. cirkadijanom ritmu što znači da osciliraju u svojoj aktivnosti u razdoblju od 24 sata i to čini naš “unutarnji sat”. Taj “unutarnji sat”, kasni 20 minuta za vanjskim 24-satnim satom koji čini jedna rotacija Zemlje oko Sunca. Stoga, mi zapravo svaki dan moramo sinkronizirati svoj unutarnji sat s vanjskim satom, a u tome nam pomaže izlaganje svjetlu te vremenski raspored obroka i fizičke aktivnosti.

Kada tome još pridodamo tzv. “socijalno vrijeme”, u kojem se odvija naša radna aktivnost i slobodno vrijeme, a u tome nam često pomaže budilica, vidimo kako je usklađivanje naše biologije s okolišnim i socijalnim zahtjevima kompleksno. Svaka dodatna intervencija, kao što je, na primjer. smjenski rad, putovanje kroz vremenske zone ili sezonska promjena računanja vremena, neupitno utječe na ljudski organizam. Rezultati dosadašnjih istraživanja nisu jednoznačni, ali načelno se smatra da se vraćanje sata u natrag bolje podnosi, nego pomicanje u naprijed što je i slučaj s putovanjem u smjeru istok-zapad pa ljudi lakše prebrode tako izazvani “jet-leg”. Smatra se da prelazak na takozvano ljetno vrijeme teže podnose ljudi koji su takozvani “jutarnji tipovi”, djeca i starije osobe te ljudi koji inače imaju lošu kvalitetu spavanja.

Mnogi građani se u vrijeme promjene, osim na fizičke tegobe, tuže i na psihičke promjene, osjećaj depresije, tjeskobe, probleme sa spavanjem… je li to samo kratkotrajni osjećaj ili se može biti riječi i o ozbiljnijim problemima? 

Najčešće se radi o kratkotrajnim tegobama jer se organizam sinkronizira s novim “vanjskim satom” u razdoblju od 5-7 dana, što se tiče problema sa spavanjem. No, učestalost kardiovaskularnih događaja, kao što je infarkt srca, može biti češća, ponedjeljkom, nakon proljetnog mjenjanja vremena kod određenog dijela populacije pa tu posljedice i nisu više beznačajne. S druge strane, ne treba taj problem preuveličavati jer je poznato da je biološki sat čovjeka fleksibilan i različit kroz povijesna razdoblja i u različitim kulturama.

Normalno spavanje, stoga, ne mora značiti samo osam sati kontinuiranog spavanja tijekom noći što je uvriježeno poimanje u zapadnoj industrijaliziranoj civilizaciji koja koristi električnu enegriju. I danas, na primjer, pripadnici male agrikulturalne zajednice na Madagaskaru koji ne koriste električnu energiju, spavaju u dva ciklusa tijekom noći između kojih su budni, a smatra se da je takvo ponašanje bilo prisutno i u nekim dijelovima Europe prije otkrića električne energije.

Jeste li se vi u svojoj praksi susretali s osobama kojima je posebno teško padala promjena vremena? Kako se liječe te tegobe?

Ne vidim često u svojoj praksi osobe koje pate od poremećaja cirkadijanog ritma, ne zato što tih poremećaja nema, nego mislim da ljudi nisu dovoljno osviješteni o tim problemima, ne samo opća populacija, nego i stručni krugovi. No, to se mjenja. Prošle godine, je tako, Nobelova nagrada za medicinu dodijeljena znanstvenicima za istraživanje gena uključenih u održavanje biološkog cirkadijanog ritma. Da se vratim na liječenje poteškoća vezanih uz spavanje: one se najčešće liječe mjerama higijene spavanja, a to su, na primjer, odlazak u krevet sat vremena ranije nekoliko dana prije promjene vremena.

Imate li saznanja o uključenosti medicinske struke u donošenje odluke o prelasku na ljetno/zimsko računanje vremena? Je li se nekada, kada se unijela promjena – konzultiralo i medicinsku struku? Jesu li u sadašnju odluku EU uključeni zdravstveni djelatnici, odnosno, njihova istraživanja? 

Koliko mi je poznato, inicijativa da se ne mijenja vrijeme je krenula iz Finske, gdje su se skupljali potpisi građana. Dobar dio istraživanja koji postoji na temu promjene vremena je od finskih autora, a stari Prijedlog Direktive Europske komisije Europskom parlametnu i Vijeću iz 2000. godine sadrži eleborat potkrijepljen stručnim referencama po pitanju utjecaja na zdravlje ljudi, zato ne vidim zašto bi sada bilo drugačije.

Što vi osobno smatrate: je li odluka o ukidanju promjene koja stupa na snagu naredne godine dobra odluka? Neslužbeno se smatra da će u Hrvatskoj prevagnuti ljetno računanje vremena za cijelu godinu. Hoće li i prilagodba na taj oblik računanja vremena donijeti neke specifične zdravstvene tegobe ili pak ipak više – eliminaciju tegoba koje je donosila promjena vremena?

Sjetimo se da je incijativa o promjeni vremena, zapravo, došla iz razloga da se uštedi energija i omogući ljudima da borave na dnevnom svjetlu u vrijeme budnosti, to nije nevažno, ali osobno smatram da je bolje ne mijenati vrijeme jer se tako ne narušava fiziologija ljudskog organizma. Prilagodba će tada biti jednokratna i velika većina ljudi će se kao i kod svake dosadašnje promjene vremena prilagoditi u razdoblju od nekoliko dana. Više neće biti potrebe za takvim prilagodbama dva puta godišnje svake godine, a time će se potencijalno smanjiti poznate i još neistražene posljedice mijenjanja vremena, piše Net.hr.