Otkako je počela pandemija, znanstvene studije dokazale su da se virus prenosi u restoranima, kućama, tvornicama, uredima, na konferencijama, u vlakovima i avionima.
U studiji provedenoj na 25.000 slučajeva, koja još nije prošla recenziju, otprilike šest posto slučajeva povezuje se sa zarazom na otvorenom, poput sportskih događaja ili koncerata.
Riječ je o ograđenim zonama gdje se fizičko distanciranje nije poštovalo ili gdje su ljudi ostajali neko vrijeme i kretali se uokolo glasno govoreći ili pjevajući.
“Nismo identificirali doslovno nijedan slučaj koji bismo povezali sa takozvanim svakodnevnim životom na otvorenom”, rekao je autor studije Mike Weed, profesor na sveučilištu u Canterburyju.
“Za iste aktivnosti i istu udaljenost, vanjski prostor je puno sigurniji nego zatvoreni, unutarnji”, navodi se u studiji u kojoj je sudjelovala skupina znanstvenika s američkih, britanskih i njemačkih sveučilišta.
“Rizik prijenosa znatno je manji na otvorenom jer se otpušteni virusi brže razrjeđuju u atmosferi”, napisali su znanstvenici, uspoređujući to s dimom cigarete.
Aerosoli
Najmanje čestice kojima se virus može prenijeti, aerosoli, mogu plutati u zraku više minuta ili sati, ovisno o prozračnosti prostora. U prostoriji sa slabom ventilacijom moguća je akumulacija tih čestica. Ona je, primjerice moguća i u uskome prostoru između dviju zgrada gdje nema cirkulacije zraka.
Kolika je količina aerosola potrebna za infekciju nije poznato, ali što je veća količina “veća je i vjerojatnost zaraze”, rekao je Steve Elledge, genetičar i stručnjak za viruse s Harvarda.
Vrijeme provedeno u blizini zaražene osobe ključan je faktor. Sekunda na pločniku nije dovoljna za zarazu, vjerojatno se ipak radi o najmanje nekoliko minuta.
“Nema dokaza ni da se koronavirus prenosi mimoilaženjem ljudi na otvorenom”, zaključila je grupa znanstvenika, no u teoriji je i to moguće.
“Kad prolazimo pokraj ljudi, moguće je pokupiti dašak njihova izdaha. Rizik je vrlo nizak, ali iz načela opreznosti maska ne može štetiti”, rekla je Linsey Marr, stručnjakinja za transmisiju virusa aerosolima sa sveučilišta Virginia Tech.
Previše je varijabli da bi se mogao izračunati koliki je točno rizik zaraze na pločniku ili u parku. To ovisi o vjetru, ali i o sunčevim ultraljubičastim zrakama koje deaktiviraju virus.
Sve upućuje na to da je rizik malen, ali maske su i dalje najučinkovitija sigurnosna strategija.
“Prolaznik na pločniku možda kihne baš u onome trenutku kad se mimoilazi s vama”, plastično je objasnila Krystal Pollitt, profesorica epidemiologije na Yaleu.
