Već sredinom ovog stoljeća svaka treća obala bit će poplavljena zbog oluja, a Gorski kotar imat će 50 posto manje snijega
Hrvatska je prošle godine u travnju dobila dokument pod nazivom Strategija prilagodbe klimatskim promjenama do 2040. s pogledom na 2070. godinu. U tom je dokumentu hrvatska ranjivost na klimatske promjene ocijenjena kao »velika«.
Hrvatska, naime, velikim dijelom pripada u Sredozemno područje, prepoznato kao klimatski »vruća točka« u kojoj je već dosegnut prosječni porast globalne temperature od 1,5 stupnjeva Celzijusa od početka kontinuiranih mjerenja, s posebno izraženim utjecajima klimatskih promjena kao što su ekstremni vremenski događaji (ekstremne oborine, poplave i bujice, erozije, suše, toplinski valovi, požari), ali sve su očitije i tzv. postupne klimatske promjene poput porasta temperature zraka, ali i temperature tla i vodenih površina, zatim podizanje razine mora i širenja sušnih područja, piše Novi list.
Prof. dr. sc. Branka Grisogona, profesor na Geofizičkom odjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu i jedan od vodećih hrvatskih meteorologa i geofizičara, s velikom svjetskom reputacijom, kaže da kada je riječ o klimatskim promjenama, one u prosjeku nisu toliko primjetne, ali mnogo je pokazatelja koji na njih ukazuju – sve veće i razornije poplave, požari, oluje, toplinski udari, onečišćenja zraka koja prijete ljudskom zdravlju i odnose živote…
– Pogriješili smo i mi znanstvenici jer smo uglavnom samo govorili o porastu globalne srednje temperature. To nije jedini parametar i postoje jači parametri. Konkretno, porast srednje razine mora je jedan od puno boljih parametara koji manje varira ili, na primjer, porast plinova staklenika. Tu nema varijacija kao što ima u srednjoj globalnoj temperaturi koja prirodno varira svake godine za dvije desetinke ili barem jednu desetinku stupnja Celzijusa. No sve to postoji i ne događa se, kao što uvijek mislimo, negdje drugdje. To se ne vidi tek tako »prostim okom«, nego tek kada čovjek gleda u posljednjih dvadeset godina vidi se da nestaje snijega i da će, na primjer, Gorski kotar sredinom ovog stoljeća imati pedeset posto manje snijega nego danas, da će svaka treća obala biti često poplavljena i to ne samo zbog srednjeg porasta razine mora nego zbog učestalih oluja. Učestalost oluja često negiramo i kažemo da ih je bilo i prije, kao i poplava i požara. Da, to je točno, bilo ih je, ali ne tih intenziteta i žestine. Sve to subjektivno zataškavamo i nalazimo si druge probleme, a ovo je problem koji treba dugoročno i sustavno rješavati. To nije problem koji se rješava saniranjem posljedica jedne poplave ili jednog požara. Borba s klimatskim promjenama nema strogog i dugotrajnog recepta. Ekološki problemi se rješavaju postupno i metode se mijenjaju tijekom vremena. Sve ono što zacrtamo kako treba raditi, pola toga će trebati revidirati za deset ili dvadeset godina, pojašnjava sugovornik.