Jedemo 20 kilograma ribe na godinu, na Malti gotovo 90 po stanovniku; Najviše konzumiramo inćune i srdele, pa lignje i hobotnice

Hrvatski građanin u prosjeku pojede 20,02 kilograma ribe godišnje, pokazalo je najnovije istraživanje o potrošnji proizvoda ribarstva i akvakulture Uprave za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede na temelju izračuna proizvodno-potrošne bilance hrane, ukupne domaće proizvodnje ribe namijenjene ljudskoj prehrani, vanjskotrgovinskoj razmjeni te industrijskoj potrošnji u 2019.

Prema nekim procjenama, u 1992. jeli smo 2,7 kilograma, u 2000. 7,26 kg, a 2015., primjerice, 15 kg, dok je Europski tržišni opservatorij za ribarstvo i akvakulturu (EUMOFA, 2019.) u 2017. izračunao hrvatsku potrošnju od 18,7 kg ribe po stanovniku, a u 2018. od 19,19 kg, što je rast od 6%. A ona i dalje raste.

– Svjesni smo da su neki od glavnih razloga zašto se ne jede više ribe u njezinoj cijeni, u navikama potrošača, brzini življenja i drugim faktorima na koje se može utjecati i upravo tu treba poduzimati mjere i aktivnosti koje će doprinijeti daljnjem povećanju potrošnje – kažu iz ministarstva, ističući kako se, prema istraživanju, u 2019. najviše konzumirala svježa ili rashlađena riba (30,14%), riblji fileti (20,29%), glavonošci (17,94%), pripremljena ili konzervirana riba (14,31%), dok proizvodi konzumirani u manjem obimu uključuju sušenu, soljenu i dimljenu ribu (6,25%), rakove (4,12%), mekušce (3,99%), pripremljene ili konzervirane rakove, mekušce i ostale akvatične beskralješnjake (2,59%) te smrznutu ribu (0,33%).

Na temelju vlastitih egzaktnih podataka, kao i statistike DZS-a, resorno ministarstvo je pak u 2018. zabilježilo potrošnju od 18,04 kg, a u 2019. rast od 11% ili za gotovo dva kilograma više, te smo sada, kako tvrde, po konzumaciji u sredini ljestvice EU, gdje je prosječna potrošnja nešto veća od 24 kg per capita, dok se u prvoplasiranoj Malti, koja je s potrošnjom nadjačala i Portugal, konzumira 89,95 kilograma, a posljednjoj na listi – Češkoj, koja je “prestigla” Mađarsku, svega 5,6 kg “po glavi”.

Govorimo li o vrstama, najviše jedemo pelagičnu, plavu ribu (inćune i srdele), pa glavonošce (lignje, sipe, hobotnice), demerzalne ili pridnene vrste, poput oslića, plosnatica te ostale vrste bijele ribe poput lubina i komarče (brancina i orade). Potrošnja slatkovodne ribe mizerna je, kao i njezina dostupnost. U ukupnoj godišnjoj potrošnji od oko 20 kg, potrošnja slatkovodne ribe (uključujući i diadromnu ribu), iznosi svega 1-2 kg po stanovniku, piše Večernji.hr.